Umjetna inteligencija sve se više koristi u vojnim operacijama – od analize obavještajnih podataka do planiranja i ciljanja meta. Iako značajno ubrzava donošenje odluka i smanjuje potrebu za velikim brojem analitičara, njezina primjena donosi i ozbiljne sigurnosne i etičke izazove. Primjer suradnje Anthropica i Pentagona pokazuje kako tehnološka ovisnost može dovesti do sukoba i operativnih problema. U suvremenom ratovanju brzina je ključna, ali oslanjanje na AI povećava rizik pogrešaka, osobito za civile, dok vojske pokušavaju balansirati između učinkovitosti i kontrole. Mreža
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Ženevske konvencije i njihovi dodatni protokoli su u biti srž međunarodnog humanitarnog prava. „To su međunarodni ugovori u kojima tvorci u principu prihvaćaju da će uvijek biti ratova. Ali u njima je i skup pravila za vođenje oružanih sukoba i ograničavanje brutalnosti ratova”. Dogovorene 1949. potaknuti stradavanjima u Drugom svjetskom ratu, štite ranjene i bolesne vojnike i civilno pomoćno osoblje. Jamči humani tretman, medicinsku njegu i zaštitu od nasilja, uključujući mučenje i ubojstvo. Također zahtijeva neutralnost medicinskog osoblja i medicinskih ustanova. Ovo je međunarodno humanitarno pravo učinilo univerzalnim zakonom. Međutim, kršenja konvencija se i dalje događaju – njih može istraživati i kazneno goniti svaka država ili, u određenim okolnostima, međunarodni sud. Kršenja se mogu goniti pred Međunarodnim kaznenim sudom (ICC). ICC je počeo s radom 2002. godine. Zadatak: privesti ratne zločince pravdi. Međutim, mnoge zemlje poput SAD-a, Rusije i Izraela još nisu priznale nadležnost ovog suda. DW
Izrael na Hamasov teror odgovara bombama, blokadom Pojasa Gaze, a možda i kopnenom ofenzivom. Što na to kaže međunarodno pravo – što je dozvoljeno i gdje počinju ratni zločini? Pravo Izraela na samoobranu od oružanog napada je nesporno, ali ona ima svoje granice. Sukobljene strane moraju činiti razliku između civila i boraca, između civilnih objekata i vojnih ciljeva. Ali, to samo znači da civili ili civilni objekti ne smiju svjesno biti meta napada. No, u Pojasu Gaze je gotovo nemoguće razlikovanje između civilnih i vojnih ciljeva, što je imperativ međunarodnog prava. Ako se Hamas stacionira u školama, džamijama i bolnicama i tamo ima svoje zapovjedne centre, onda su to legitimni vojni ciljevi. Zabranjuje se ciljano izgladnjivanje civilnog stanovništva. Evakuacija je legitimna, ali raseljavanje nije. DW
Osvajanje je i dalje najveći problem međunarodne politike – samo je postalo manje. Točno, pokušaji da se osvoji cijela zemlja vrlo su rijetki od Drugog svjetskog rata: više od 30 godina je prošlo od posljednjeg takvog osvajanja, kada je Irak nakratko osvojio Kuvajt. Ali od 1945. do danas bilo je više od 70 pokušaja zauzimanja teritorije. Suvremeni osvajački pohodi, po pravilu, preuzimaju teritorije koje nisu veće od jedne pokrajine, često i znatno manje. Kad agresor zauzme samo djelić teritorije, a ne cijelu zemlju, međunarodna zajednica rijetko intervenira da bi obranila žrtvu. Pokušaji osvajanja teritorija uspješni su jednako često kao i prije 100 godina: otprilike svaki drugi uspije. Iza tih malih osvajanja stoji jasna strategija. Ideja je da se ugrabi komad zemlje koji je dovoljno mali da će se žrtva radije pomiriti s gubitkom nego započeti rat da bi ga povratila. Ta strategija izaziva rat mnogo rjeđe nego pokušaji da se zauzme cijela zemlja. I uspješnija je od diplomatskih prijetnji. Cijeli tekst na Foreign Affairs, prijevod na Peščaniku…