S padina Everesta kotrljaju se tone smeća, tijela 300 poginulih, ali i 300 milijuna dolara godišnje. Planinarima i turistima naplaćuje se sve: vodič, wi-fi, čaj, obrok, punjenje mobitela, topla voda… Kad čovjek vidi dokle je danas otišlo egom vođeno planinarenje, počne mu nedostajati stari Pasarić sa svojim ban-Jelačić-brčićima i ne-vodootpornom bilježnicom. Bogatim gotovanima prodajmo helikoptere za Everest, a neiskusnoj sirotinji podvalimo ideju da treba potrošiti bar tisuću eura na planinarsku opremu – za početak. Mount Everest je egzotična i zadivljujuća destinacija, no zahvaljujući ego-manijacima s dovoljno novca dio rute postao je sličniji turističkoj špici nego poligonu na kojem strastveni ljubitelji planina testiraju vlastite granice poštujući pravila prirode. Zbilja, koja je poanta odlaska u prirodu ako čovjek pritom gubi svaku vezu s njom, šećući planinama komforno kao po kvartu? Novosti