Najmanji, ali ključni stanovnici oceana – modrozelene alge Prochlorococcus – mogli bi pretrpjeti pad populacije do 50% u idućih 75 godina zbog porasta temperature mora iznad 27.8 °C, pokazuje istraživanje u Nature Microbiology. Te mikroskopske alge proizvode veliki dio svjetskog kisika i apsorbiraju CO₂, pa njihov nestanak prijeti urušavanjem morskih hranidbenih mreža. Uz toplinski stres, dodatno ih ugrožava zagađenje plastikom. Stručnjaci upozoravaju da bi čak i Jadran uskoro mogao osjetiti posljedice ako se trend zagrijavanja nastavi. Index

Invazivna smeđa alga Stypopodium schimperii, došljak iz Crvenog mora, u rekordnom roku prekrila je dno oko Visa i počela gušiti autohtone vrste. Bez prirodnih neprijatelja i s potencijalno otrovnim spojevima, stvara zelenu pustinju na dnu Jadrana. Znanstvenici su nemoćni, rezervati već zaraženi, a širenje prema ostatku Jadrana djeluje nezaustavljivo. Nada se svodi na čudo – ili barem na alge koje same nestanu, kao što se dogodilo s jednom drugom invazivnom vrstom. Jadran je najhladniji dio Sredozemnog mora i zbog svoje čistoće i bioraznolikosti omiljen među turistima, a ove bi alge mogle učiniti štetu i na tom području, uz gospodarstvo i već spomenute druge vrste. Index

Kineski znanstvenici razvili su novi pripravak za zaštitu želuca od alkohola, kombinirajući mikroalge Spirulina platensis, antioksidans resveratrol i bizmut-pektin. Ova plutajuća mješavina aktivira se prisutnošću alkohola i značajno smanjuje oštećenje želučane sluznice, pokazali su pokusi na svinjama. Uz zaštitu želuca, pripravak pozitivno djeluje i na jetru i pluća. Ipak, najbolji lijek ostaje – umjerenost u piću. Nenad Raos

Alge iz roda Sargassum hvataju CO₂ dok rastu, ali kada ih je previše, mogu uništiti morski ekosustav. Kineski znanstvenici pronašli su rješenje – pretvaraju ih u ugljen koji nastavlja hvatati CO₂ čak i nakon što alge uginu. Proces uključuje zagrijavanje algi s kalijevim feratom (K₂FeO₄), čime nastaje materijal s mikroskopskim porama idealnim za skladištenje ugljikova dioksida. Ovaj „ugljični filter“ može višekratno zarobljavati i otpuštati CO₂, a kad se istroši, lako se reciklira. Tako su alge, od ekološkog problema, postale jedno od mogućih rješenja za smanjenje emisija. Nenad Raos za Bug

Tamo skoro svake godine cvjetaju alge, no 2024. godine algi je bilo neobično mnogo, piše Daily Mail. Slike je napravio NASA-in satelit Landsat 9, a pripadnici plemena Paiute koji žive u tom području, kazali su da su glavni razlog neobične pojave izrazito visoke razine alge Nodularia spumigena. Radi se o vrsti cijanobakterije – poznate kao i plavo-zelena alga – koju se obično može naći u toplim, bočatim vodama i odgovorne su za zelenkast odsjaj vode koji se pojavljuje svake godine. Iako mogu izgledati lijepo, te alge mogu otpuštati opasne toksine poput mikrocistina koji iritira kožu i može prouzročiti oštećenje jetre i bubrega ako se progutaju. Jutarnji

Alge se mogu se koristiti kao hrana, gnojivo, kozmetički sastojak pa čak i zamjena za plastiku. Samo još treba naći recept za masovnu proizvodnju – i razviti tržište. DW

Gnojenje oceana željezom, točnije njegovim solima, jedno je od mnogih rješenja koja bi trebala spasiti naš planet od pregrijavanja. Rast alga u moru ograničen je raspoloživim željezom, pa kad bi se u more ispustile soli željeza, one bi potakle rast algi, a s njima i vezivanje ugljika. Mrtve alge bi doduše padale na dno mora, no tamo bi ostajale stotinama godina – dovoljno dugo da dok se njihov ugljik ne vrati u atmosferu smislimo nešto bolje. Zato kao iznenađenje dolazi ideja da bi se umjesto željeza – i to mnogo bolje – u tu svrhu mogao upotrijebiti aluminij. Tim znanstvenika nedavno je potvrdio kako se njime vezivanje dušika i CO2 pospješuje, no ostaje upitno može li prouzročiti i neku štetu. Nenad Raos za Bug.

Riječ je o bio-adaptivnoj fasadi, prvoj takve vrste u svijetu koja koristi žive mikroalge koje rastu u staklenim rešetkama za stvaranje obnovljive energije i istovremeno osiguravanje hlada. Alge se kontinuirano opskrbljuju tekućim hranjivim tvarima i ugljičnim dioksidom putem vodenog kruga koji prolazi kroz fasadu. Fotosintezom se stvara biomasa koja se koristi kao bioplin za grijanje. Spomenuta zgrada nalazi se u Hamburgu. Green

Prizor krvavo crvenog snijega mogao bi šokirati svakog planinara koji se pred njim zatekne, no valja uzeti u obzir da se u najčešćem slučaju nije dogodilo ubojstvo ili nešto drugo jednako strašno, već se radi o obrambenom mehanizmu mikroskopskih algi koje, kada plodno porastu i budu izložene jakom sunčevom zračenju, stvaraju molekule pigmenta crvene boje poznate kao karotenoidi, koji djeluju kao sunčani štit kako bi zaštitile svoj klorofil. Iako su crvene snježne alge već dugo poznate, u knjizi iz 1819. spominje se da su otkrivene tijekom ekspedicije na Arktik 1818. godine, još se oko njih isprepliću misteriji koje znanstvenici pokušavaju odgonetnuti. Neke nove studije ukazuju i na moguću povezanost s klimatskim promjenama. Index

Alge u borbi protiv klimatskih promjena