To je taj prozirni piljarski trik: Bešker se referira na ono o čemu ja ne pišem i pravda zbog onoga što mu ja ne prigovaram. Takvim si manevrom uzima za pravo čitatelje vući za nos i servirati im nepresušan niz prijesnih obmana: da ga ja vrijeđam, iako to ne činim; da Jutarnji list samostalno mijenja redakcijsku jezičnu praksu, iako poslušno slijedi upute državne institucije; da je odluka o prilagođavanju novinskog leksika ratnome stanju znanstveno i stručno fundirana, iako je ona nedvosmisleno politička, odnosno “emotivna”, kako već proizvođači poželjnoga stanja duha predstavljaju motive skupnih političkih gesti. Neobično je za nekoga tko toliko zazire od “agresorskih” kulturnih utjecaja da u polemici do u tančine podražava metode ruske ratne propagande, piše u svojoj kolumni za Novosti Viktor Ivančić.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
(…) dok je JL, pak, jedno “generalističko” glasilo, u kojem korporativni ugođaj i vlasništvo privatnoga odvjetničkog ureda nad novinskom kućom jamče generalnu slobodu i neovisnost pa se on, Bešker, u toj “fiškalsko-generalističkoj” arkadiji može individualno ostvariti, dok sam ja individualno poništen pod silom srpske političke “organizacije”, makar pritom nisam ni Srbin. Tako postavljeni okvir nepogrešivo daje do znanja s kim imate posla: sudionik u raspravi, nakon što je konstruirao skupnu utvaru koja ga progoni, a sebe smjestio u cvjetnu zonu medijske slobode, ne kani se služiti argumentima i činjenicama, već diskvalifikacijama i klevetništvom. (…) Ne bih se na tu unjkavu tiradu ni osvrtao da niz podvala i falsifikata koji je u njoj izložen ne svjedoči o tako vulgarnoj inventivnosti da može poslužiti kao upečatljiv primjer jer prodire šest kopalja ispod ionako niske razine žurnalističkih standarda i medijske komunikacije u nas. Novosti
Susret je povijestan: prvi između nekoga katoličkog pape i nekoga šijitskog ajatollaha… Među šijitima je veliki ajatollah vjerski, duhovni, društveni i politički autoritet. Al-Sistaniju je snaga u školi svetoga grada Najafa, koja je u nesuglasju sa školom u svetom gradu Qomu u Iranu, odakle državom ravna veliki ajatollah Ali Hosseini Hamenei, kao i Ruhollah Mussawi Homejni prije njega. Stoga je jasno zašto je Najaf morao biti jedna etapa Franina pohoda jer je nastojao pohoditi sve vodeće snage u multifacetnom Iraku. Piše Inoslav Bešker za Jutarnji list
Talijanska vlada priprema tužbu protiv američkoga farmaceutskog diva Pfizera za ugrozu javnog zdravlja uslijed neopravdanog kašnjenja ugovorenih doza njegova cjepiva protiv covida-19. Italija će u tužbi zahtijevati naknade za svoje građane koji će oboljeti ili eventualno umrijeti zato što kasni njihovo cijepljenje, što bi odštetni zahtjev moglo dignuti do astronomskih visina, pa i zato što je Pfizerovo cjepivo gotovo najskuplje na tržištu – piše Inoslav Bešker.
Na Twitteru, u Facebooku i kojegdje još Trump je ne samo toleriran, nego favoriziran, dok su njegove laži i njegove fantazmagorije donosile sljedbenike, klikove, profit. U ovom trenutku, kada pada s vlasti, a njegove akcije mogu financijski naškoditi i mrežama, on postaje “persona non grata”, zatvaraju mu se profili, a strogoća se vježba na Parleru. Nepravedno? Da, ali nije bitno. Bitno je da prestaje biti unosan, postaje štetan. To je kapitalizam, gubitnici – osvrće se Inoslav Bešker na licemjerni odnos prema slobodi izražavanja.
Nije problem on – nego 74 milijuna koji takvoga hoće na čelu USA. Ne nužno baš osobno Trumpa. Može to biti Ted Cruz. Ili Mike Pence. Ili netko iz familije. Ta 74 milijuna ostaju, kao kvasac nezadovoljstva i očaja nakon reaganomike i njezine deregulacije. Reagan je za Ameriku bio otrov s odgođenim djelovanjem, kao i Thatcher za Ujedinjenu Kraljevinu – komentira Inoslav Bešker.
U lingvistici prevladava stanovište da toponim treba izgovarati i pisati kako ga pišu njegovi stanovnici. U hrvatskoj državnoj praksi su toponimi, naprotiv, kadikad podvrgavani regulama pobjednika, kako svjedoče primjeri od Osijeka preko Rijeke do Biševa (Spljet je ipak otpao, a Zagrijeba se nisu sjetili). To se prelama i na Baniji ili Banovini… U Splitu je Banovina i dalje ružna zgradurina izgrađena za upravni aparat Primorske banovine, pa se koristi i kao sinegdoha za ondje smještenu gradsku upravu. I pretežna uporaba u lokalnom stanovništvu, a i izbjegavanje značenjskog preklapanja (npr. sa Savskom banovinom, pa s Banovinom Hrvatskom) pridonijeli su da je do devedesetih prevladavao oblik Banija. Povijesni razlozi sugeriraju da se tom obliku dâ prednost, ali inačica Banovina je podjednako legitimna. Šteta što su obje ideološki obilježene. Piše Inoslav Bešker za Jutarnji list
Stvar je moralne higijene nemati posla s režimima koji provode torturu i građane izlažu zločinima protiv čovječnosti. Iako sam i novinar i sveučilišni profesor – pa stoga možda direktno zainteresiran – ipak se ne ustručavam javno zahtijevati da naša Unija bojkotira države kadre nekoga živoga raskomadati motornom pilom i zatim ga rastopiti u kiselini, kao što je Saudijska Arabija učinila s novinarom Jamalom Kashoggijem, ili ga danima bestijalno mučiti da prizna što nije učinio, kao što je Egipat učinio sa studentom Giulijom Regenijem. Republika Hrvatska je među onima koje bi to morale zahtijevati više od velikih država, kadrih da se same izbore za svoje građane. Šuti li, znači da se slaže. Sa zločincima i mučiteljima. Piše Inoslav Bešker za Jutarnji list
Otkako je gruhnuo sadašnji drugi val pandemije covida-19, te otkako se čini sve izvjesnijim da neće biti olakšanja do poznog proljeća, ubrzao se broj malih privrednika koji bacaju koplje u trnje… Ljudi masovno prodaju kafiće, restorane i obiteljske hotele. Da bi mogli prodavati, netko mora kupovati. A tko to ima na gomili gotovine da kupuje sada kada sva nacija stišće kaiš? Pa organizirani kriminal, naravno, poentira Roberto Saviano, pisac koji već godinama živi pod oružanom pratnjom i svake noći mijenja mjesto spavanja otkako je svojom Gomorrom razvalio tajne napuljske mafijaške camorre. Ona ga je osudila na smrt, a to je pouzdanija opasnost od fetve makar kojega pomahnitala imama. Piše Inoslav Bešker za Jutarnji list
Macron se pokazao prilično vještim u verbalnoj obrani načela – ali lošim taktičarem i nepouzdanim vođom u njihovu rješavanju. Nije bio kadar predvidjeti razvitak makar jednoga od tih problema i spriječiti da se opetuje, kamoli da jača. Francuski predsjednik je tako postao slaba točka evropskog jedinstva, meki bok Unije, piše Inoslav Bešker.
Ako Trump pobijedi bit će škodljiv kao i dosad: podlo, gadno, ali ne i nepopravljivo. Bidenova pobjeda značila bi odbacivanje Trumpovih pompozno primitivnih manira – ali se ne bi ni za jotu udaljila od uvriježenih vitalnih interesa USA. Biden bi te interese slijedio s manje napinjanja mišića i s više multilateralnosti – i to je sve – razmišlja Inoslav Bešker što bi točno za EU značilo da pobijedi Joe Biden.