Porezna uprava započela je slanje rješenja za porez na nekretnine za 2025., no dio građana dobio je račune iako su njihove nekretnine izuzete od oporezivanja, poput onih za stalno stanovanje ili dugoročni najam. Pogreška je nastala zbog neusklađenih podataka u evidencijama. Pogrešku je priznao i ministar financija Tomislav Ćorić, poručivši da građani ne trebaju platiti već podnijeti žalbu. Svi koji su već uplatili porez dobit će povrat novca. HRT

• 2,3 milijuna stambenih jedinica
• 231.000 koristi se za kratkoročni najam
• 595.000 stambenih jedinica je prazno
• 132.000 stambenih jedinica za obavljanje djelatnosti.

Na Savjetima i Zgradonačelniku ističu da je pitanje koliko je stanova u najmu u sivoj zoni, no neće spekulirati. No, zabrinjava da je broj stanova porastao, i to za 6,5 posto, dok je broj nastanjenih stanova pao za 4,2 posto. Pitanje je hoće li najavljene promjene Stambene politike unijeti neki pomak.

Tek u drugoj polovici ove godine, kad budu dostupni podaci za cijelu zemlju, moći ćemo vidjeti kakve su se promjene dogodile na tržištu dugoročnog najma u čitavoj zemlji, no podaci dostupni za Grad Zagreb su blago obećavajući, u nadi da će povećan broj stanova dostupnih za dugoročan najam dovesti i do pada prosječnih najamnina. . S druge strane, na značajniji pod cijena stambenih nekretnina i povećanje priuštivosti stanovanja vjerojatno ćemo trebati čekati i novi krug porezne reforme, odnosno više iznose poreza na nekretnine te uvođenje u potpunosti operativnog registra kućanstava. Maruška Vizek za tportal

Vlasnici nekretnina moraju do 31. ožujka prijaviti promjene koje utječu na oporezivanje ili oslobođenje od poreza. To se ne odnosi na nekretnine za koje se plaća komunalna naknada ili iznajmljuju uz prijavljeni ugovor. Prijava se odnosi na promjene u namjeni, veličini ili statusu nekretnine. Zahtjev se predaje Poreznoj upravi ili putem ePorezne od 24. veljače, dok će mPorezna biti dostupna u ožujku. Ne prijavite li na vrijeme, mogli biste platiti više nego što ste planirali. N1

Problem priuštivog stanovanja raste, a Hrvatska je donijela Nacionalni plan stambene politike do 2030. godine. No, hoće li donijete mjere išta promijeniti? Trenutno ne izgleda tako. Novi zakon zahtijeva suglasnost za kratkoročni najam u zgradama, ali porez od 400-500 eura godišnje nije dovoljan da motivira iznajmljivače na dugoročni najam. Bez ozbiljnijih fiskalnih pritisaka, vlasnici nemaju razloga mijenjati način iznajmljivanja. Tek kroz nekoliko godina neki bi mogli prijeći na dugoročnu opciju, ali do tada će stanarine ostati visoke. Ukratko – zakon je tu, ali tržište se ne da. Tin Bašić za Zgradonačelnik.

U naplaćivanje poreza na nekretnine srljamo kao guske u maglu! Tako misli dr. Ljubo Jurčić, pametan i načitan čovjek s doktoratom iz ulične ekonomije i prevođenja složenih formula u svima razumljiv jezik. Porez na nekretnine se prema njegovu mišljenju trebao pripremati deset godina. Stvaranje registra nekretnina, fer procjena vrijednosti i monetabilnosti istih, pa tek onda ozakonjenje harača, bili bi nužni preduvjeti. Ali za takvo što trebalo bi imati kvalificirano, marljivo i službouljudno činovništvo, što nemamo. Nismo ni digitalizirani kako spada. Zašto? Pa, zato što računalo ne možete podmazati, a čovjeka možete. Kad političari nemaju cjelovito znanje o problematici koketiraju “s interesnim skupinama da se stekne prihvatljivost tog poteza”. Tako smo prije puno godina, bez razmišljanja, uveli oporezivanje ležajeva u turizmu – kupovano je biračko tijelo u primorju – i sad imamo vatru koju treba gasiti. – Boris Rašeta u pregledu TV tjedna.

Porez na nekretnine, kako nam se servira, nije ništa do demagoški klin koji će produbiti podjele u društvu. Jer će potencirati razlike bogatih i siromašnih, između generacija onih koji su stanove u socijalizmu dobivali ili devedesetih osvajali iz stambenog fonda JNA i onih drugih – današnjih mladih kojima za kvadrate traže silne tisuće eura. Dijelit ćemo se na samce i višečlane obitelji, brojiti kvadrate po članu kućanstva. Pa će netko izbore pokušati dobiti i onom „Imaš kuću – vrati stan!“ Već viđeno. Ali i opet djeluje. Za budale. Korisne. Viktor Gotovac za Nacional.

Porez na nekretnine bi trebalo nazvati “doprinos domovini“!? Ovu genijalnu fiskalno-lingvističku inovaciju predsjedničkom kandidatu savjetovali su “neki ljudi”. Osnovano sumnjamo da su to bili trojanci u Primorčevoj kandidaturi. Pa to zvuči kao gola zajebancija napaćenog naroda – “doprinos domovini”! U osam i pol godina mandata Andrej Plenković nije proveo ni jednu jedinu tzv. strukturnu reformu; sve se svodi na mijenjanje poreza, doprinosa, tehniciranje, žongliranje itd., no ideja o “doprinosu domovini” doista je dubok pad, nakon kojega slijedi duboko oranje po poljanama satire. Jedini doprinos domovini bilo bi – smanjenje poreza, podizanje efikasnosti javnog aparata, digitalizacija (kompjutere i algoritme ne možete “podmazati”), racionalizacija i sl. Ukratko, Dragan Primorac morao bi mijenjati savjetnike ili ambiciju – uz ovakve akrobacije ne bu dopeljal svoja kola do Pantovčaka, strm je uspon do tog brda. Boris Rašeta za Novosti.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska ima oko 600 tisuća praznih nekretnina za stanovanje, što je oko 30% ukupnog broja stambenih jedinica. Prazne nekretnine najčešće se nalaze u ruralnim područjima poput Ličko-senjske i Šibensko-kninske županije, gdje taj postotak prelazi 50%. Iako Vlada planira uvođenjem poreza potaknuti vlasnike da ih stave na tržište, problem je što mnoge od tih nekretnina nisu atraktivne za život, zbog čega njihov utjecaj na cijene stanovanja ostaje upitan. Forbes

Prema podacima Državne nekretnine d.o.o., koja upravlja državnim nekretninama, Hrvatska ima više od 7000 stanova u svom vlasništvu. Ukupna površina im iznosi 321.775 m². Hipotetski, kada bi svi bili pogodni za stanovanje i u potpunom vlasništvu države, godišnje bi država morala plaćati između 193 tisuće i 2.6 milijuna eura poreza na nekretnine. U stvarnosti država uopće ne zna koliko nekretnina ima ni koliko vrijede, zbog čega proces prodaje teče jako sporo. Prije nekoliko godina je broj navedenih stanova u državnom vlasništvu bio manji nego danas, pa se može dobiti dojam da država zapravo stalno kupuje nekretnine. U stvarnosti ih samo “pronalazi” i još se ne zna konačan broj. Branimir Perković za Index.