Willie Nelson sada nakon sve više rastućega niza albuma kojima odaje počast svojim kantautorskim kolegama, bilo živima ili pokojnima, odlučio je da je sad na red došao njegov stari prijatelj Merle. U ovoj kolekciji od 11 Haggardovih obrada ima i odličnih izvedbi na kakve smo od Nelsona naučeni, a ima i nekih pjesama koje djeluju kao promašeni ziceri, pa se tako čini da Willie ne unosi dovoljno žara u čitanje klasičnih točaka Merleove pjesmarice. Možda će mi netko ovdje pokušati skrenuti pozornost na činjenicu da za nedostatak elana prigovaram čovjeku koji ima 92 godine, ali takvima ću odmah uzvratiti da je još lani Nelson snimio jedan od svojih najboljih albuma sa “The Border”, a i ove godine je već isporučio živahniju ploču s “Oh What a Beautiful World”. Sve to upućuje mi da za slabiji dojam koji “Workin’ Man” ostavlja u odnosu na spomenuta recentna Nelsonova izdanja zapravo okrivim izostanak Williejevog dugogodišnjeg suradnika Buddyja Cannona u fotelji producenta. Ivan Laić za Ravno do dna

Lukas Nelson, stariji od dvojice najmlađih muzikalnih sinova country legende Willieja Nelsona, ima 36 godina, ali već je dugo na glazbenoj sceni. Sinovi slavnih odmetnika na “American Romance” pokazali su da je štafeta njihovih otaca ostala u obitelji i da je u dobrim rukama, ali i to da je Lukas Nelson sad već sigurno stasao u samostalnog umjetnika koji je sposoban djelovati i izvan goleme sjene staroga Willieja koji će zauvijek stajati nad njim poput kakvog stogodišnjega hrasta. Ravno do dna

Willie Nelson proslavio je svoj 92. rođendan, a obično se u to doba godine oglasi i jednim od svoja dva albuma koliko prosječno objavljuje svakih dvanaest mjeseci. Pred nama je “Oh What a Beautiful World”, njegov 77. solo studijski album i čak 154 ploča ukupno. Iza tipične country naslovnice na kojoj s leđa vidimo kauboja na konju koji promatra zalazak sunca nalazi zbirka od dvanaest pjesama iz pera njegovog prijatelja i kolege Rodneyja Crowella. Kad Willie Nelson odluči snimiti cijeli album nečijih pjesama, to je velika potvrda radu tog izvođača, i postoji cijeli niz takvih izdanja dosad od kojih je posljednje bilo ono u čast Harlanu Howardu “I Don’t Know a Thing About Love” objavljeno prije dvije godine. Crowell je sljedeće ime koje se priključuje ovoj verziji country Olimpa i zasigurno je zadovoljan i ponosan na ploču koju mu je Willie posvetio. Kažu na Ravno do dna

Utjecajni američki pjevač i tekstopisac s nizom hitova, kao što su Me and Bobby McGee i Help Me Make It Through the Night, s uspješnom glumačkom karijerom, preminuo je u subotu u 88. godini života, izvijestila je obitelj. Prije glazbene karijere zaposlio se kao domar u studiju Columbia Records jer je to smatrao prilikom da ponudi svoje pjesme poznatim zvijezdama koje tamo snimaju. Također je radio kao pilot helikoptera prevozeći radnike između naftnih polja u Louisiani i platformi na moru. 1970.-ih je snimio četiri albuma s Ritom Coolidge, drugom od svoje tri žene, a pridružio se i Nelsonu, Cashu i Waylonu Jenningsu u super grupi country glazbe Highwaymen. Index

Dan nakon njegovog devedesetog rođendana na samom kraju travnja ove godine u legendarnom Hollywood Bowlu održan je koncert u Williejevu čast na kojem je cijeli niz country divova starije i mlađe generacije prodefilirao pozornicom izvodeći pjesme koji je stari napušeni kauboj napisao ili izvodio unazad više od pola stoljeća. Sve to sada je objavljeno na albumu koji u svom cjelokupnom obliku donosi čak 53 pjesme u više od tri sata trajanja. Među brojnim imenima izvode i Nora Jones, Beck, Kris Kristofferson, Tom Jones, Neil Young, Keith Richards pa i Snoop Dogg. Ovaj trosatni koncert može služiti kao hvalospjev i svjedočanstvo veličine koja ne posustaje ni na ulasku u deseto desetljeće života. Ravno do dna

Točno godinu dana nakon što je Bob Dylan lani objavio svoju briljantnu knjigu “Philosophy of Modern Song” u kojoj je opisivao svoje dojmove o nekima od svojih omiljenih pjesama (njih 66) raznih izvođača, sa sličnim konceptom javlja se i Willie Nelson, neumorni devedesetogodišnji country trubadur koji svake godine ispali po dva-tri albuma, a u zadnje vrijeme, čini se, i pokoju knjigu. I ona obiluje ilustracijama, fotografijama iz Nelsonova života i rukopisa pokoje pjesme u obliku u kojemu je nastala. Osim sjećanjima, u opisivanju svojih pjesama Nelson promišlja i teme kao što su priroda vremena, romantični odnosi, rat i vjera, a ono što ove eseje čini posebno privlačnima jest njihova konciznost i dubina u koju često prodiru s ograničenim brojem riječi. Naravno, isti je slučaj i sa samim Williejevim pjesmama koje su ovdje prikazane, a što se otkriva kad ih vidimo u obliku slova na papiru, radije nego uglazbljeni tekst – Nelson je štedljiv autor i ne treba mu mnogo riječi da prodre do one istine koja prati tri akorda u country glazbi. Ravno do dna

Nakon 73 studijska albuma, Willie Nelson se napokon odlučio pozabaviti naslovnim podžanrom country glazbe i isporučio album koji neće ostati upisan u kanon njegovih velikih djela čije slušanje pruža ugodnih, premda zaboravljivih 45 minuta, kažu na Ravno do dna.

Glazba mu je jednostavan country/ americana/ bluegrass akustično-amplificiranih performansa s ponešto rockerskih dijafragmi, vokalno odličan režavi bariton potkrijepljen s primjesama whiskeyja i duhana, a prati ga minijaturan bend od bubnjara i basiste/ slide-gitarist. No, najveći adut mu je osebujna lirika puna prkosa i bunta, luzerskog spektra životarenja po rubovima sanjarenja i buđenja bez ijednog dolara u džepu. Reklo bi se boemski hrabro i odvažno. Terapija

Je li Anthonyjeva pjesma nova himna američke radničke klase? Neki to tako tumače, jer riđobradi glazbenik očito dopire do obespravljenih u Sjedinjenim Američkim Državama kada pjeva: „Prodao sam dušu, radio po cijeli dan, prekovremeno za malu plaću, da bih sjedio ovdje i uludo utrošio svoj život.” Anthonyjeva pjesma djeluje kao prateća glazba za početak američkih predsjedničkih izbora. Iako kritizira globalizaciju, Anthony se također ruga i ugroženima u SAD i, poput Trumpa, potiče neraspoloženje prema primateljima socijalne pomoći. No, on sam kaže kako se glazbom počeo baviti kada se borio s depresijom, odbija milijunske ugovore i turneje. Navodno želi otvoriti farmu. Samo jedan idiot i njegova gitara, napisao je sam Anthony. DW

Životni put Jasona Isbella već sad bi mogao biti sadržajem jedne prosječne holivudske biografije, priča o usponu i padu na putu do dominacije, o grijehu i iskupljenju, o pobjedi nad ovisnostima i velikom talentu glavnog junaka koji je kao mali wunderkind uskočio u kombi sa starim barabama s kojima je snimio tri albuma prije nego je potonuo u pakao alkoholizma i droge. Po pitanju tematike, Isbell ponovno nadahnuće trpi iz svojih autodestruktivnih iskustava. Ravno do dna