Književni kritičar, novinar i feljtonist Veselko Tenžera pisao je za Slobodnu Dalmaciju, Danas, Vjesnik i druge, no njegov su pravi ured bili – kvartovski kafići. U njima je razvio znanost šankologije, prozvavši one koji nisu dorasli umjetnosti šanka kao urbane barbare. Neurotik svaku čašu vidi kao mikrofon, a pravi estet od šanka može napraviti hram ili katedru za proučavanje duha. Prikladno je baš te Tenžerine riječi Đorđe Matić nazvao “urbano-socijalističkim verzijama antičkog trga u kojima su ga ljudi dolazili slušati”. Majmunska psihologija taksija, dovikivanja i stiskanja u tramvaju, sportaši koji su svraćajući na gembač tijekom trčanja po savskom nasipu više kila natukli nego izgubili, fenomen zagrebačkog malograđanina, Dinamo kao međuvrijeme između ženidbe i razvoda, oštri psi i još oštriji vlasnici podsljemenskih vila, uniformiranje osobenjaštva i komercijalizacija protesta – samo su neki od detalja na kojima je Tenžera krojio sociologiju i psihologiju Zagreba, prokazujući glupost, taštinu i lažni moral i gomile i autoriteta. Novosti