“Kultura koju imamo je manifestna. Mi sada tu imamo neke festivale i skupljamo ljude, hvalimo se kada nam dolaze strani orkestri koji su do tad bili na gostovanju u Budimpeštu, a idu u Grčku, pa onda usput stanu i kod nas. Mi nemamo umetničku scenu koja je stimulisana i koja ima svoju hijerarhiju. Ako se to tako nastavi, onda će 21. vek biti jedan od siromašnijih perioda umetničke produkcije”, kaže redatelj Želimir Žilnik o stanju u kulturi u Srbiji u intervjuu za 021.rs.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
U sklopu izložbe “Zemlja zabrane“, zagrebački KIC tijekom travnja ugošćuje program Kinocenzura. Kroz sedam kultnih ostvarenja, od prvog sudski zabranjenog filma Grad (1963.) do kontroverznog Plastičnog Isusa, program istražuje granice umjetničke slobode u bivšoj državi. Posjetitelji će vidjeti radove Žilnika, Grlića, Godine i Čengića — djela koja su desetljećima provela u “bunkeru” zbog “izvrtanja stvarnosti” i političke subverzije. Posebna su atrakcija razgovori s autorima te prikazivanje filma Virdžina, čiju je distribuciju u Hrvatskoj 1991. spriječio početak rata. Idealna prilika za susret s “opasnom” kinematografijom. Jutarnji
Redatelj Želimir Žilnik bio je snimao migrante na balkanskoj ruti, za dokumentarac, a mnogi koji bi pristali na snimanje pitali su mogu li “dobiti ulogu”, a ne da daju izjave, što ga je dovelo do odluke da promijeni žanr i umjesto dokumentarca snimi igrani film. Tako je nastao ‘Najlepša zemlja na svetu’, prvi dugometražni igrani film s kompletnim migrantskim kastingom u Europi, pri čemu migranti ne glume sebe, nego interpretiraju situacije iz iskustva prijatelja. Film govori o tome kako prolaze i kako se snalaze migranti u EU, kako se nose s procedurama dobivanja dozvola boravka, kako usvajaju jezik i način života u stranoj zemlji i kulturi itd. al Jazeera intervjuirala Žilnika.
Želimir Žilnik intervju za Novosti: Zaboravili smo na revoluciju
Dokumentarac ‘Najljepša zemlja na svijetu’ Želimira Žilnika ovih će dana imati hrvatsku premijeru u sklopu ambiciozne i vrlo komplicirane autorove retrospektive i prigodne izložbe koja je počela još u proljeće u Edith-Russ-Hausu u njemačkom Oldenburgu, da bi se nastavila sada u Zagrebu u kinu Tuškanac i Galeriji Nova. Nenad Polimac u Jutarnjem piše vrlo čitku biografiju ovog autora više od pedeset filmova, 76-godišnjaku koji još uvijek radi.
U razdoblju od 1947. do 1991. snimljeno je preko 1000 filmova, a specifični EX-YU stil u kinematografiji podrazumijevao je sirove, naglašene scene s puno psovki, nasilja i zločina, začinjeno crnim homorom. Ipak, filmovi koji bi u tome pretjerali u Jugoslaviji su nerijetko bili cenzurirani, posebno ako ih se smatralo politički opasnima. Neki su od njih, prema listi koju je sastavio Express, politički subverzivni Rani radovi Želimira Žilnika i Plastični Isus (1971.), koji uspoređuje Tita s Hitlerom i u kojem se prvi put pojavljuje tema homoseksualnosti i goli muškarac.
Motovun: Jedan od začetnika jugoslavenskog crnog vala i pionir dokudrame Želimir Žilnik dobitnik ovogodišnje nagrade Maverick za inovativnost