Venezuela je za SAD geopolitički iznimno važna. Osim što bi njezin gospodarski oporavak pridonio povratku dijela izbjeglih (a za što je nužno da se Venezuela odrekne socijalističke ideologije i gospodarske prakse), radi se o zemlji koja je teritorijalno 50% veća od Ukrajine sa širokim izlazom na zapadni Atlantik. Amerikanci su zbog toga odlučili da ne mogu samo tako dopustiti da Kina Venezuelu uključi u svoju sferu utjecaja i pretvori ju u svoju bazu na dva koraka od SAD-a i na korak od Kube gdje SAD (zasad) pušta vremenu da dovede do kontroliranog pada post-castrovskog režima, u koji će SAD moći pravovremeno intervenirati tako da osigura brzi gospodarski rast. Jači kineski utjecaj preko latinske Amerike mogao bi poremetiti i tu strategiju. Zato je SAD digao znak stop. Velimir Šonje za Ekonomski lab

Američka akcija u Venecueli ponovno je otvorila tezu o „ratovima za naftu“, dodatno potaknutu Trumpovom otvorenom retorikom. Ipak, povijesni primjeri Iraka, Kuvajta i Libije pokazuju da SAD rijetko izravno preuzima naftne resurse. Ključna korist nije vlasništvo nad naftom, nego kontrola političkog i sigurnosnog okvira u kojem se ona proizvodi i distribuira. I u Venecueli je primarni cilj oblikovanje energetskog i geopolitičkog poretka, dok je nafta sredstvo moći, a ne krajnji plijen. Index

Ekonomska analitičarka Vedrana Pribičević tumači Trumpovo aktualno pozivanje na Monroeovu doktrinu (koju on duhovito zove “Donroeova”) kao nastavak američkog obrasca “teenage civilizacije”. Doktrina iz 1823. nije bila izraz snage, nego nesigurnosti mlade države bez provedbene moći i institucija – samo identitetska crta: “ovo je naša hemisfera”. Održala se zahvaljujući britanskoj floti, a nikad nije prerasla u stabilan poredak. Trump je danas koristi kao simbol za intervencije, nastavljajući isti obrazac – ad hoc moć bez institucionalnog dizajna. N1

Je li političko sponzorstvo nad izvozom kokaina razlog za vojne intervencije u drugim suverenim državama, otmice predsjednika i kršenje svakog pojedinačnog kanona međunarodnog prava? Naravno da nije. Bivši predsjednik Venezuele beskrupulozni je diktator koji je uz pomoć vojske i narko-kartela vladao duboko korumpiranom zemljom, gušio ljudska prava, organizirao namještene izbore, proganjao opoziciju i kontrolirao medije. Ukratko, sve što i nekadašnji predsjednik Hondurasa.

U čemu je razlika između Hondurasa i Venezuele? Odlično pitanje: Venezuela je uvjerljivo najveći svjetski rezervoar sirove nafte s kapacitetom od nevjerojatnih tri stotine milijardi barela, više od Libije, Kuvajta, Rusije i SAD-a – zajedno. Honduras, s druge strane, posjeduje rezerve “crnog zlata” u iznosu od – samo trenutak da zbrojim – dakle točno nula zarez nula barela.

Zaboravite dakle Kolumbiju i Kubu: sljedeća faza operacije “Apsolutna odlučnost” bit će munjeviti zračni napad na Washington, spektakularni helikopterski desant na travnjak Bijele kuće i otmica američkog diktatora i njegove supruge. Zbog posjedovanja oružja, ili zbog toga što uz pomoć vojske i kartela vlada duboko korumpiranom zemljom, guši ljudska prava, organizira namještene izbore, proganja opoziciju i kontrolira medije? Naravno da ne, nismo budale. Sjedinjene Države, najveći svjetski proizvođač “crnog zlata”, još uvijek imaju rezerve od sedamdeset pet milijardi barela sirove nafte. Ili, ako vam je tako lakše, sedam puta više od Kube, Kolumbije i cijele Europske unije – zajedno. Boris Dežulović za N1.

Michael Burry ponovno je privukao pozornost javnosti dugogodišnjom okladom na oporavak venezuelanske naftne industrije. Od 2020. drži dionice Valero Energyja, čije su rafinerije prilagođene preradi teške venezuelanske nafte. Moguće političke promjene i veća uloga SAD-a u Venezueli povećavaju izglede za rast marži i opskrbe. Analitičari dijele optimizam, a dionice Valera skočile su gotovo 10 %. Burry vidi prilike i u energetskim servisnim kompanijama poput Halliburtona, Schlumbergera i Baker Hughesa. Index

Prema pisanju The Atlantica, danski dužnosnici ozbiljno razmatraju scenarij u kojem bi Donald Trump pokušao preuzeti Grenland, čak i jednostranim proglašenjem američkog “protektorata”. Nakon američke intervencije u Venezueli, takve prijetnje više se ne smatraju blefom. Europa strahuje da bi napad na danski teritorij paralizirao NATO i razorio savez. Iako manji dio Grenlanđana simpatizira Trumpa, većina ne podržava aneksiju. Danska upozorava da bi posljedice za transatlantske odnose bile dugoročne i teške. Index

Trumpova tvrdnja da je Venezuela “ukrala američku naftu” zanemaruje stoljeće složenih odnosa. Od otkrića golemih nalazišta 1922., venezuelanska je nafta bila temelj gospodarskog rasta, ali i stranog utjecaja, ponajprije američkog i europskog. Nacionalizacije, osnivanje OPEC-a i jačanje državne kontrole postupno su mijenjali odnos snaga. Chávez i Maduro dodatno su politizirali naftni sektor, što je uz pad cijena i sankcije dovelo do kolapsa proizvodnje. Danas SAD vidi priliku za povratak, ali uz visoke troškove i političke rizike. tportal

Tekst analizira dugotrajnu ulogu CIA-e u Srednjoj i Južnoj Americi, od Hladnog rata do danas. Kroz svrgavanja vlada, psihološke operacije, potporu diktaturama i paravojnim skupinama, Washington je regiju tretirao kao vlastitu sigurnosnu zonu u skladu s Monroeovom doktrinom. Iako su intervencije opravdavane borbom protiv komunizma, droge ili terorizma, često su rezultirale političkom nestabilnošću, autoritarizmom i masovnim kršenjima ljudskih prava, ostavljajući duboke i trajne posljedice po demokraciju i povjerenje u SAD. tportal