Riječ je o ZF komediji koja prati Mickeyja Barnesa (Pattinson) koji bježi od kamatara te odluči napustiti Zemlju. Prijavi se na program da bude ‘potrošni čovjek’ u svemirskoj misiji posrnulog političara Kennetha Marshalla (Mark Ruffalo). Njegova uloga kao potrošnog znači da je odabran za opasne zadatke jer se može obnoviti ako mu tijelo umre, a njegova sjećanja ostaju netaknuta. Tako Mickey odlazi na misije, umire, a tijelo mu se ponovno ‘printa’. Međutim, s jednom regeneracijom, stvari krenu krivim putem. Starta zaista zanimljivo, no s vremenom izgubite volju za gledanjem, kažu na Journalu.

Filmofili su dugo, šest godina, čekali taj korak, Bongov (redatelj Parazita) prvi film na engleskom. On je sada pred nama. Na berlinskom festivalu premijerno je prikazan njegov znanstveno-fantastični “Mickey 17” s Robertom Pattinsonom u glavnoj ulozi. U kojem god žanru radio, Bongovi filmovi imaju slične odlike. Uvijek su pomalo, a neki put i ne samo pomalo mizantropski. Uvijek imaju crtu apsurdnog crnog humora koji je često naglašeno crn. U njima je uvijek jako prisutan motiv klase i društvenih konflikata. Bonga bi čovjek gotovo mogao opisati kao marksista, samo što je odviše pesimist da bi vjerovao u revoluciju – pa ga to kao marksista diskvalificira. Jurica Pavičić za Jutarnji.

‘Parazit’ je konceptualni film usmjeren na publiku sklonu jednostavno izloženim socijalnim temama, a njegova pobjeda je ustupak golemom azijskom tržištu, čije kompanije malo-pomalo zauzimaju Hollywood, smatra Nenad Polimac. Scorsesejev ‘Irac’ puno je slojevitije ostvarenje i nevjerojatno dojmljiv film o ružnoj strani američkog sna. Šteta je što je ta epska kronika ostala bez ijednog zasluženog priznanja, piše.

“Prvi put u povijesti, jedan korejski film visoko figurira kao kandidat za Oscara. Ne znači da će ga i dobiti, ali već sama činjenica da je na trećem mjestu favorita, odmah iza Irca Martina Scorsesea i Bilo jednom u Hollywoodu Quentina Tarantina, velika je pohvala… Zašto je Parazit postao takav fenomen? Kako zbog priče tako i redateljskog stila. Intrigantno je suprotstaviti dvije obitelji, jednu bogatu, drugu siromašnu, i zatim postupno pokazati kako ova potonja ovladava onom prvom” – Nenad Polimac, Jutarnji.