Bitku na Sutjesci ne može se shvatiti a da se ne objasni prvo Bitka na Neretvi, odnosno, Operacija Weiss, koja joj je prethodila. Sutjeska je zapravo nastavak Neretve. Pošto je jedno vuklo drugo, knjigu počinjem s napadom Sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju i početkom stvaranja partizanskoga pokreta. Tako je povijesni dio podijeljen u četiri cjeline: Ustanak, Partizani, Neretva (Operacija Weiss – Bitka na Neretvi) i Sutjeska (Operacija Schwarz – Bitka na Sutjesci). Ova intrigantna povijesna priča u sebi sadrži elemente trilera u kojem se situacija neočekivano mijenja iz trenutka u trenutak dok glavni akteri događaja, poput komandanta Koče Popovića ili šefa britanske vojne misije Deakina katkada nalikuju karakterima iz Tarantinovih filmova.

Ovo je priča o surovom, okrutnom i bešćutnom vremenu kada je život vrijedio malo ili ništa, i hrabroj i požrtvovanoj generaciji mladih ljudi, domoljuba i antifašista, različitih nacionalnosti, vjera, socijalnog statusa i političkih opredjeljenja, koji su se našli u vrtlogu najturbulentnijih događaja u povijesti čovječanstva, i koji su krenuli u bespoštednu borbu u kojoj nisu imali nikakve šanse. Ta se generacija usudila usprotiviti do tada najvećoj vojnoj sili u povijesti koja je okupirala i eksploatirala njihovu zemlju, a ljude pretvarala u robove. Mnogi od tih mladih ljudi uskoro su se našli u klaonici Sutjeske. Autor Šimun Cimerman za Peščanik.

Šimun za sebe kaže da je antitotalitarist i da bi u NDH završio u Jasenovcu, a u Jugoslaviji na Golom otoku zbog svojih svjetonazora. Njegovu knjigu je dosad po njegovoj slobodnoj procjeni pročitalo oko 10.000 građana. “Bitka na Sutjesci – Pakao u raju” kreće u svoje peto izdanje, dok se u knjižnicama na njeno posuđivanje u Zagrebu čeka šest mjeseci. Cimerman kaže da nije očekivao toliku popularnost svog djela zbog koje je trn u oku nekim desničarima koji ga napadaju na ideološkoj osnovi, iako naravno nisu ni pročitali “Bitku na Sutjesci”. Bivši vaterpolist, danas je organizator i sudionik utrka ekstremnih sportaša. Temi partizanske epopeje na Sutjesci, pristupio je podjednako ekstremno kao i sportovima kojima se bavi. Kada se odlučio na pisanje knjige, zakopao se u arhive i pročitao par stotina knjiga na temu bitke, ali i prohodao sve partizanske staze na ogromnom području bitke. Rezultat je bio fantastičan, kažu iz Dnevne sobe… Ravno do dna

Sutjeska nije samo dolina heroja – to je dolina užasa. To je mjesto nadljudskog napora, izgladnjelosti na smrt, mjesto gdje su se živi saplitali o mrtve drugove, gdje su borci na maršu praćeni molbama ranjenika da ih ubiju i da ih ne ostave neprijatelju. Mjesto gdje je muž ubio voljenu ženu da bi je poštedio muka, da bi zatim poginuo u sljedećem jurišu. Planinska pustoš ispresjecana dubokim provalijama na koju su Nijemci navukli preko 300 aviona koji su koristili svaki trenutak svjetla i osam artiljerijskih divizija koje su pokrivale svaku stopu tla. Mjesto gdje je u svakom trenutku svatko bio u dometu. Mjesto gdje je razlika između preživljavanja i pogibije postala nejasna, slučajna i beznačajna. Mjesto gdje je trećina poginula, a od onih koji su preživjeli, nitko nije ostao isti. Znao sam čovjeka koji je preživio tako što mu se metak zaglavio u kostima lica, koji je ležao dan ili dva onesviješten, da bi se na kraju probudio okružen mrtvima i sablasnom tišinom. Ovo sam saznao od njegovog prijatelja, također ranjenika, s kojim se susreo i udružio kasnije tog dana. Do kraja života nije progovorio niti jednu riječ o onome što je doživio. Radiogornjigrad/Slobodna/Nacional

Za hrvatsku je povijest bitka na Sutjesci izvanredno važna. Hrvati (po nacionalnosti) činili su 24,7% partizanske vojske (5220 od ukupno 21.105 registriranih boraca). Nadalje, najveći broj partizanskih boraca bio je s područja Hrvatske (8925), od čega 5195 iz Dalmacije.