Sutjeska nije samo dolina heroja – to je dolina užasa. To je mjesto nadljudskog napora, izgladnjelosti na smrt, mjesto gdje su se živi saplitali o mrtve drugove, gdje su borci na maršu praćeni molbama ranjenika da ih ubiju i da ih ne ostave neprijatelju. Mjesto gdje je muž ubio voljenu ženu da bi je poštedio muka, da bi zatim poginuo u sljedećem jurišu. Planinska pustoš ispresjecana dubokim provalijama na koju su Nijemci navukli preko 300 aviona koji su koristili svaki trenutak svjetla i osam artiljerijskih divizija koje su pokrivale svaku stopu tla. Mjesto gdje je u svakom trenutku svatko bio u dometu. Mjesto gdje je razlika između preživljavanja i pogibije postala nejasna, slučajna i beznačajna. Mjesto gdje je trećina poginula, a od onih koji su preživjeli, nitko nije ostao isti. Znao sam čovjeka koji je preživio tako što mu se metak zaglavio u kostima lica, koji je ležao dan ili dva onesviješten, da bi se na kraju probudio okružen mrtvima i sablasnom tišinom. Ovo sam saznao od njegovog prijatelja, također ranjenika, s kojim se susreo i udružio kasnije tog dana. Do kraja života nije progovorio niti jednu riječ o onome što je doživio. Radiogornjigrad/Slobodna/Nacional
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Bitku na Sutjesci ne može se shvatiti a da se ne objasni prvo Bitka na Neretvi, odnosno, Operacija Weiss, koja joj je prethodila. Sutjeska je zapravo nastavak Neretve. Pošto je jedno vuklo drugo, knjigu počinjem s napadom Sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju i početkom stvaranja partizanskoga pokreta. Tako je povijesni dio podijeljen u četiri cjeline: Ustanak, Partizani, Neretva (Operacija Weiss – Bitka na Neretvi) i Sutjeska (Operacija Schwarz – Bitka na Sutjesci). Ova intrigantna povijesna priča u sebi sadrži elemente trilera u kojem se situacija neočekivano mijenja iz trenutka u trenutak dok glavni akteri događaja, poput komandanta Koče Popovića ili šefa britanske vojne misije Deakina katkada nalikuju karakterima iz Tarantinovih filmova.
Ovo je priča o surovom, okrutnom i bešćutnom vremenu kada je život vrijedio malo ili ništa, i hrabroj i požrtvovanoj generaciji mladih ljudi, domoljuba i antifašista, različitih nacionalnosti, vjera, socijalnog statusa i političkih opredjeljenja, koji su se našli u vrtlogu najturbulentnijih događaja u povijesti čovječanstva, i koji su krenuli u bespoštednu borbu u kojoj nisu imali nikakve šanse. Ta se generacija usudila usprotiviti do tada najvećoj vojnoj sili u povijesti koja je okupirala i eksploatirala njihovu zemlju, a ljude pretvarala u robove. Mnogi od tih mladih ljudi uskoro su se našli u klaonici Sutjeske. Autor Šimun Cimerman za Peščanik.
Šimun za sebe kaže da je antitotalitarist i da bi u NDH završio u Jasenovcu, a u Jugoslaviji na Golom otoku zbog svojih svjetonazora. Njegovu knjigu je dosad po njegovoj slobodnoj procjeni pročitalo oko 10.000 građana. “Bitka na Sutjesci – Pakao u raju” kreće u svoje peto izdanje, dok se u knjižnicama na njeno posuđivanje u Zagrebu čeka šest mjeseci. Cimerman kaže da nije očekivao toliku popularnost svog djela zbog koje je trn u oku nekim desničarima koji ga napadaju na ideološkoj osnovi, iako naravno nisu ni pročitali “Bitku na Sutjesci”. Bivši vaterpolist, danas je organizator i sudionik utrka ekstremnih sportaša. Temi partizanske epopeje na Sutjesci, pristupio je podjednako ekstremno kao i sportovima kojima se bavi. Kada se odlučio na pisanje knjige, zakopao se u arhive i pročitao par stotina knjiga na temu bitke, ali i prohodao sve partizanske staze na ogromnom području bitke. Rezultat je bio fantastičan, kažu iz Dnevne sobe… Ravno do dna
Za hrvatsku je povijest bitka na Sutjesci izvanredno važna. Hrvati (po nacionalnosti) činili su 24,7% partizanske vojske (5220 od ukupno 21.105 registriranih boraca). Nadalje, najveći broj partizanskih boraca bio je s područja Hrvatske (8925), od čega 5195 iz Dalmacije.
Jutarnji podsjeća da je na jučerašnji dan prije 75 godina počela bitka na Sutjesci gdje je 127.000 njemačkih, talijanskih i ustaških vojnika napalo 18.000 partizana okruženih na području planine Durmitor. Bitka je trajala do 16. lipnja i poginulo je 6.391 partizana, dobar dio smaknut jer su partizani ostavili ranjenike, a veliki dio njih činili su partizani iz Dalmacije. Odmah po proboju NOV se pregrupirao i započeo protunapad u istočnoj Bosni, čisteći utvrde Sila Osovine u Vlasenici, Srebrenici, Olovu, Kladnju i Zvorniku tijekom sljedećih 20 dana, što je bila prekretnica prema partizanskoj pobjedi u ratu. Wikipedia ima nešto širi članak.