Marina Abramović je po svoj prilici svjetski najslavnija i najutjecajnija osoba iz bivše Jugoslavije. Naravno, uz samoga Tita. Ali među živućima, prisutnost umjetnice – rođene u Beogradu 30. studenog 1946. – neprikosnovena je u globalnoj masovnoj kulturi; što se teško može reći za bilo koju drugu umjetničku ličnost s ovih prostora nakon Drugog svjetskog rata, s mogućim izuzetkom samo Ivana Meštrovića, čija su spomenička ostvarenja inozemno ipak ostala puno poznatija od njega kao osobe. Retrospektivna izložba “ART VITAL – 12 Years of Ulay / Marina Abramović” otvorena je u Galeriji Cukrarna u Ljubljani. Postav, otvoren 30. studenog (na njihov rođendan), obuhvaća sva četiri kata galerije i posvećen je 12 godina intenzivne ljubavne i umjetničke suradnje (1976.–1988.) dvoje pionira performansa.

Zajednički rad Ulaya i Marine Abramović kao da neprekidno provocira tanku granicu između umjetničkog rizika i društveno-kulturnih privilegija kakve umjetnicima, ponajprije zapadnima, uglavnom i omogućuju da se bave umjetnošću, posebno na tako spektakularan način kao što su to kroz razvoj svog odnosa sve više činili Abramović i Ulay – kaže Bojan Dmitrović Krištofić za Novosti.

U bečkoj Albertini, recimo, upravo traje Marinina monografska, ili bi bolje bilo reći inventarna izložba, za koje će se rekonstruirati dugi niz njezinih djela, a u ljubljanskoj Cukrarni oživljavaju radovi što ih je u dvanaest zajedničkih godina, između 1976. i 1988, izvela sa Ulayem. A 6. svibnja sljedeće godine će, u okviru 61. bijenala, u Gallerie dell’ Accademia di Venezia biti otvorena izložba “Marina Abramović: Transforming Energy”. Bit će to prvi put, tokom dva stoljeća povijesti Akademije, da se monografskom izložbom časti neka živa umjetnica.

Prije dvadeset i osam godina Marina Abramović je na Bijenalu u Veneciji izvela svoj “Balkan Baroque”, šestosatni performans u kojem metalnom četkom struže i čisti krvave kosti, dok na videu teče priča o transformaciji štakora u vuka. Premda je prvotno bilo predviđeno da umjetnica nastupi u amblematskom prostoru Jugoslavenskoga paviljona, to nije bilo moguće zbog jedne bizarne odluke crnogorskoga selektora, pa je rad izveden u središnjem bijenalskom paviljonu, te na kraju i nagrađen glavnom nagradom.

Osim što je među općenito najkomentiranijim i najtumačenijim umjetničkim radovima u proteklih pedesetak godina, “Balkan Baroque” našem je naraštaju važan, jer funkcionira kao estetski najartikuliraniji komentar ključnog događaja u našim životima. Izveden godinu i pol po svršetku rata u Bosni i Hercegovini, i Hrvatskoj, “Balkan Baroque” funkcionira kao spomenik onome što se događalo. Dok je gledamo kako do iznemoglosti struže i čisti sve te kosti, i kako se bavi jednim do u vječnost neizglednim i nedovršivim poslom, nas podilazi jeza, kakvu, možda, i ne osjećaju ljudi iz drugih zemalja i svjetova. Miljenko Jergović za svoj blog

Marina Abramović ove jeseni u Manchesteru premijerno izvodi monumentalni performans Balkan Erotic Epic, projekt s više od 70 izvođača koji rekonstruira drevne balkanske rituale, od Titova pogreba do svadbenih slavlja. Predstavlja ga kao svoj najosobniji rad, pun erotike, humora i simboličkog oslobađanja majke-partizanke. Nakon turneje i proslave 80. rođendana u New Yorku, u svibnju 2026. postat će prva živuća umjetnica s izložbom u venecijanskoj Galeriji Akademije, rame uz rame s Tizianom. tportal

Konceptualna umjetnica svjetskog glasa, poznata po svojim performansima u kojima se bavi vremenom, metafizikom i ljudskim tijelom, svoje fanove uči umjetnosti izdržljivosti, koncentracije, samokontrole i snage volje kroz novu seriju uputa namijenjenih “ponovnom pokretanju vašeg života”. Radi se o setu 30 karata s različitim diy zadacima, poput “hodanja unatrag sa zrcalom” uz preporuku da se to izvede vani, zatim “otvanja i zatvaranja vrata” uz napomenu da se to izvodi jedan do tri sata itd. Karte su prvenstveno namijenjene igri, no ako ih odradite stvarno kako treba, moći ćete doživjeti vrlo duboko iskustvo, ući u dva različita stanja svijesti. Sve ovisi o tome koliko vremena uložite. Guardian

Teoretičari zavjera su me googlali i učinila sam im se savršenom za njihove teorije – ispričala je Marina Abramović u novom BBC-jevom dokumentarcu gdje je objasnila da zvijezda petokraka nema nikakve veze s pentagramom već da je podsjeća na djetinjstvo u Jugoslaviji. O životu u karanteni kaže da se “nikada nisam osjećala tako sretno i opušteno. Shvatila sam da se ljudi zapravo panično boje slobodnog vremena, uvijek tražimo načina kako ispuniti svoj raspored do posljednjeg trenutka”. Guardian

“Zanimljive su bijesne reakcije publike na vijest da je Muzej suvremene umetnosti u Novom otkupio za 80.000 eura DVD na kojem umjetnica sat vremena gleda u magarca. Tko je ovdje magarac? pitaju se, sasvim pogrešno, jer stvar je u Marininoj disciplini gledanja, a ne u onom što umjetnica gleda”, komentira Slavenka Drakulić u Jutarnjem.

U povodu Svjetskog dana čišćenja Marina Abramović je u rodnom Beogradu otvorila restrospektivu svojih radova pod nazivom ‘Čistač’. “Iako je ‘Čistač’ retrospektiva mojih radova, nikada neću otići u penziju, i mislim da ću umrijeti radeći. Kada govorimo o nazivu izložbe, za mene je čišćenje metafora – čišćenje prošlosti, svijesti, spiritualno i fizičko čišćenje. Dolaskom ovdje shvatila sam da naziv čistačica zapravo zvuči puno bolje nego čistač”, izjavila je.

Većina je u najvećim europskim gradovima, a najbliža Hrvatskoj je izložba ‘Čistač’, prva velika europska retrospektiva Marine Abramović, u Muzeju savremene umetnosti, Beograd, od 21. rujna 2019. do 20. siječnja 2020. Retrospektiva uključuje više od 120 radova, slika, crteža, objekata, fotografija, audio i videoradova, filmova, scenografija, performansa, kako onih antologijskih, tako i recentnih poput ‘Umjetnik je prisutan’. T-Portal ima podatke o preostalih 14.

Razgovarale smo Skypeom, molila je da govori engleski, jezik na kojem je navikla promišljati umjetničke koncepte i na kojem joj se u tom kontekstu bitno lakše izražavati. Na koncu je, pogotovo kako je razgovor odmicao, pripovijedala miješajući u istoj rečenici i engleski i srpski. I puno se smijala. Sebi. I životu općenito. “Sami sebi namećemo granice i limite u svojem tijelu i svojem umu. Svoj mozak poznajemo tek u njegovu malom dijelu. Učila sam kako je duh povezan sa svime. To sam uspjela uhvatiti i kreirati i kroz svoje performanse. Jer kako inače objasniti da sam čineći gotovo ništa, sjedeći mjesecima na stolici pomaknula zid, stvorila nekakvo polje energije. Jedina stvar koju možete vidjeti, zapravo nema se tu što vidjeti, tek osjetiti, to što osjetite je nematerijalno, a to pokreće performans…” Razgovarala Karmela Devčić za Jutarnji.