Budući da se potrebe za snom razlikuju od osobe do osobe, dugotrajnije spavanje predstavlja problem samo ako ometa nečiju sposobnost da se uključi u svakodnevne funkcije i postigne ono što je namjeravao učiniti u svakodnevnom životu. Prekomerno spavanje, također poznato kao “dugo spavanje”, alternativno se definira kao redovito spavanje više od 10 sati dnevno, iznad preporuke Nacionalne zaklade za spavanje od sedam do devet sati za odrasle između 18 i 64 godine. Kronično prekomjerno spavanje može biti simptom nekog drugog već postojećeg zdravstvenog problema, poput apneje za vrijeme spavanja, sindroma odgođene faze spavanja ili hipersomnije. N1
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Istraživanja o snu i zdravlju ističu važnost usklađivanja spavanja s prirodnim cirkadijalnim ritmom tijela. Najkvalitetniji san postiže se kada osoba zaspi oko 22 sata, jer tada počinje pojačano lučenje melatonina – hormona koji regulira san i oporavak organizma. Tijekom noći tijelo provodi procese obnove, detoksikacije i regeneracije organa. Spavanje između 22 i 6 sati najbolje podržava te procese i doprinosi energiji, ravnoteži hormona i općem zdravlju. Redovito kasno lijeganje može narušiti biološki sat i dugoročno negativno utjecati na zdravlje. Fortis, Hespo
Velika američka analiza objavljena u časopisu Sleep Advances pokazuje da je kronični manjak sna, odmah iza pušenja, jedan od najsnažnijih prediktora kraćeg očekivanog životnog vijeka. Usporedbom svih američkih okruga utvrđeno je da područja s većim udjelom ljudi koji spavaju manje od sedam sati žive kraće, čak i kada se u obzir uzmu prehrana, tjelesna aktivnost, pretilost i socioekonomski faktori. Studija sugerira da san treba tretirati kao ravnopravan, četvrti stup javnog zdravlja. Igor Berecki za Bug
Spavanje nije pasivno; mozak prolazi kroz NREM i REM faze uz složenu neurokemiju. Homeostatski pritisak (adenozin), cirkadijalni sat (SCN i melatonin) i sustav budnosti (acetilkolin, dopamin, oreksin) koordiniraju uspavljivanje i budnost. Flip-flop prekidač VLPO neurona naglo pokreće san, dok REM donosi snove. Glimfatički sustav čisti mozak, kofein i kasna izloženost svjetlu remete ritam, a poremećaji mogu uzrokovati nesanicu ili paralizu sna. Svi mehanizmi zajedno održavaju ravnotežu između sna i budnosti. Igor Berecki za Bug
Nova studija britanskih znanstvenika pokazuje da zaspati nije postupan, nego nagao proces: mozak doživljava brzu promjenu aktivnosti otprilike 4,5 minute prije sna. Koristeći EEG i model s 47 moždanih parametara, istraživači su mogli s 95 % točnošću predvidjeti trenutak usnivanja, s pogreškom manjom od minute. Otkriće bi moglo pomoći u dijagnostici poremećaja spavanja, praćenju anestezije i razvoju tehnologija koje upozoravaju na pospanost, primjerice kod vozača. Science Alert, Index
Unatoč tome što ih stalno koristimo, pametni telefoni rijetko se pojavljuju u snovima — samo kod oko tri posto ljudi. Psiholozi poput dr. Kellyja Bulkeleya smatraju da tehnologije prijevoza, poput automobila i aviona, izazivaju jače tjelesne dojmove pa češće ulaze u snove. Autorica Alice Robb dodaje da snovi služe kao „trening preživljavanja“, pa je prirodno da u njima dominiraju instinktivne, a ne suvremene situacije. Tek bi širenje virtualne stvarnosti moglo promijeniti taj obrazac u budućnosti. Index
Trajno loš san također mogući uzrok demencije
Nesanica je raširen poremećaj spavanja koji uzrokuje umor, nervozu i smanjenu koncentraciju. Često traje tjednima, a stres, tihi vrtlog misli i poremećaji poput apneje pogoršavaju problem. Liječenje se ne svodi na čarobne tablete – dugoročno pomažu kognitivno-bihevioralne metode, pravilna rutina, isključivanje ekrana prije spavanja, zapisivanje briga i tehnike disanja poput 4-7-8. Krevet treba koristiti samo za spavanje, a ako nesanica traje dulje od tri tjedna, preporučuje se stručna pomoć. Cilj je razbiti strah od noći i vratiti san, energiju i kvalitetu života. HRT
I to do 20 minuta više – zbog složenijih moždanih funkcija, hormona i menstrualnog ciklusa. Tijekom folikularne faze spavaju bolje, dok u lutealnoj češće pate od buđenja i manjka dubokog sna. Uz biološke razlike, žene dodatno iscrpljuju društveni pritisci i neplaćeni kućanski rad. Iako vikend-spavanje pomaže, ne briše sve posljedice kroničnog umora. Stručnjaci poručuju: žene trebaju više sna – i manje osjećaja krivnje zbog toga. DW
Kvalitetan san ključan je za zdravlje i izgled kože. Tijekom dubokog sna tijelo potiče proizvodnju kolagena i smanjuje razinu kortizola, čime se ubrzava regeneracija i smanjuju upale. Nedostatak sna vodi suhoj koži, aknama, borama i ubrzanom starenju. Studije pokazuju da neispavani ljudi izgledaju manje privlačno i zdravije, a i sami se osjećaju nesigurnije. Ni najskuplja kozmetika ne može zamijeniti učinke redovitog i kvalitetnog odmora – san ostaje temelj ljepote i samopouzdanja. Index
Divlji orangutani u Sumatri često ubacuju dnevne drijemeže kako bi nadoknadili manjak sna, pogotovo nakon noći ispunjenih društvenim aktivnostima (čitaj: seksom i tulumima na granama). Studija sa Sveučilišta u Zürichu potvrđuje da ovi “power napovi” služe kao biološki reset. Ni ljudi nisu drukčiji – kratki drijemeži pomažu kogniciji i zdravlju, a nekad su spavali i segmentirano. Umjesto da ih osuđujemo, trebali bismo ih prihvatiti – jer ako je dovoljno dobro za orangutana, dovoljno je i za vaš open-space ured. Igor Berecki za Bug