Ove godine u Jasenovcu bit će organizirane najmanje tri komemoracije, pa će tako uz onu službenu, zakazanu za 22. travnja, Koordinacija židovskih općina Hrvatske komemoraciju upriličiti tjedan dana ranije, 15. travnja, a Savez antifašističkih boraca tek 24. travnja.
Hoće li se pojaviti na komemoraciji na jedan od ta tri datuma ili pak na neki četvrti u Srpskom narodnom vijeću (SNV) u ponedjeljak se nije moglo saznati, a njegov čelnik Milorad Pupovac rekao je kako bi se o toj temi trebalo razgovarati poslijepodne.
Milanović ne ide na službenu komemoraciju
Ni saborski zastupnik Roma Veljko Kajtazi nije se Hini htio očitovati o tome, tek kratko poručivši da će o tome izvijestiti na sutrašnjoj konferenciji za novinare.
Iz SDP-a se također neslužbeno može čuti da će predsjednik stranke Zoran Milanović doći u Jasenovac, ali je posve izvjesno da to neće biti na dan službene komemoracije.
Čelnici Koordinacije židovskih općina Ognjen Kraus, SNV-a Milorad Pupovac i Saveza antifašističkih boraca Hrvatske Franjo Habulin o problemu komemoracije žrtvama Jasenovca razgovarali su u ponedjeljak na Pantovčaku s predsjednicom Republike Kolindom Grabar Kitarović na njezin poziv.
“Predsjednica je svjesna situacije u Hrvatskoj i podjela po svim osnovama, kao i problema vezanih uz to. Tražila je od nas da pomognemo u tom dijelu da se započne dijalog i da se tenzije smanje te se krene zajedništvom dalje”, rekao je Habulin nakon sjednice Izvršnog odbora SABA-e na kojoj je odlučeno da će antifašisti održati komemoraciju 24. travnja.
Antifašistička komemoracija na neradni dan
“Donijeli smo odluku da ćemo komemoraciju u Jasenovcu održati 24. travnja jer je to neradni dan, pa će oni koji žele imati priliku otići tamo”, rekao je Habulin.
Pojašnjavajući razloge zbog kojih odbijaju ići na službenu komemoraciju, Habulin je rekao kako je situacija u zemlji takva da “na djelu više nije nikakav klizajući i puzeći fašizam već je on tu. Vidimo ga i osjećamo na ulici i stadionu, svakodnevno, a aktualna vlast ne reagira ni na jednu od tih pojava”, poručio je.
Upitan zašto na komemoraciju ne idu zajedno s Koordinacijom židovskih općina, čelnik antifašista je pojasnio kako su oni već ranije donijeli odluku da idu 15. travnja, dok je antifašistima to prekratak rok da se organiziraju.
Što se tiče programa komemoracije, Habulin je samo rekao kako “neće biti puno govora”, te da će se skupu obratiti on ili počasni predsjednik SABA-e Stjepan Mesić, koji je danas također viđen u sjedištu Saveza.
Pupovac, koji je nakon sastanaka s predsjednicom Republike došao u sjedište SABA-e, izjavio je kako je čuo njihovu konačnu odluku te da će SNV tijekom poslijepodneva odlučiti o datumu komemoracije. Jedno je ipak izvjesno, kaže Pupovac, 22. travnja na službenu komemoraciju ne idu.
Pupovac: “Ugodan razgovor” s predsjednicom
Osvrnuo se i na susret kod predsjednice rekavši kako je to bio “ugodan razgovor”. “Predsjednica je zabrinuta zbog podjela i negativnih trendova koji se u društvu vide i osjete, a koje i sama prepoznaje, pa je odlučila da nas sama pozove i da čuje koji su naši razlozi zašto ne idemo 22. travnja na službenu komemoraciju”, rekao je Pupovac.
Predsjednici je, kaže, poručio da cijene njezin poziv na razgovor, no ne vide pretpostavke za promjenu svoje odluke. “Spremni smo s njom razgovarati o tome da se stvari počnu mijenjati i da trend negacije žrtava ustaškog režima i negacije Jasenovca i relativizacije nacističkih, fašističkih i ustaških ideologija u društvu postane tema za ozbiljan razgovor”, naglasio je.
Čelnik Koordinacije židovskih općina Ognjen Kraus, nakon sastanka na Pantovčaku novinarima je izjavio da je predsjednica željela da svi zajedno idu u Jasenovac. “Mi smo odluku donijeli, i ja je niti mogu niti hoću mijenjati”, rekao je Kraus.
Saborski zastupnik romske nacionalne manjine Veljko Kajtazi nije htio reći Hini kome će se predstavnici Roma prikloniti. “Sve je otvoreno jer skupljamo odluke na terenu. O datumu komemoracije bit će odlučeno voljom mog biračkog tijela, nezavisno od moje volje”, kazao je Kajtazi.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Zaključci okruglog stola o Jasenovcu, održanog u Saboru pod pokroviteljstvom DOMiNO-a i Hrvatskih suverenista, izazvali su osude povjesničara. Sudionici, bez stručnih kvalifikacija, tvrdili su da u Jasenovcu nije bilo masovnih ubojstava ni dječjih žrtava. Povjesničari poput Gorana Hutinca i Hrvoja Klasića upozorili su na manipulaciju izvorima i negiranje dokaza. Prema znanstvenom konsenzusu, u Jasenovcu je ubijeno između 83 i 100 tisuća ljudi, među njima i više od 20 tisuća djece. Stručnjaci ocjenjuju skup kao pokušaj relativizacije ustaškog režima. Index
Dakle, tog 28. listopada, ni po čemu značajnog dana, u dvorani Hrvatskog sabora – figurativno rečeno – privremeno smještenog na Črnomercu, iako bi za ovu prigodu više odgovarala lokacija u Jankomiru, okupit će se krasni ljudi koji će pod krinkom “znanstvenog pristupa istraživanju žrtava Jasenovca“ tražiti ne povijesnu istinu, već oprost. I to ne vlastiti. Već oprost za ideologiju, sustav, za sve one koji su ljude pretvarali u brojke, a brojke u opravdanje. U hrvatskoj verziji terapijskog revizionističkog šovinizma, kao i ovom prigodom, zločin se više ne poriče – on se “prebrojava“. “Znanstveno“.
Kad se o Jasenovcu raspravlja kroz brojke, kad se govori o “preuveličavanjima“ i “dvojbama“, ta matematička operacija ne polazi od istine. Još manje od pijeteta, sućuti ili razuma. Čak ni od građanske pristojnosti. Ne – oprost se računa aritmetikom zla: što se više zbraja, manje se osjeća sram. U toj matematičkoj logici naših suverenističkih i DOMiNO “znanstvenika“ nema žrtava, samo razlike u metodologiji. Jasenovac je za njih pitanje statističkog uzorka i matematičkog modela, a ne ljudske ponornice – dna ljudske savjesti ološa koji je prije osamdeset i više godina svoj sadizam i sociopatiju nazvao Nezavisnom Državom Hrvatskom. Viktor Gotovac za Novosti.
Obilježava se 80 godina od proboja posljednjih logoraša iz jasenovačkog sustava logora smrti, najvećeg u jugoistočnoj Europi tijekom Drugog svjetskog rata. Komemoracije se održavaju na dvije lokacije – u Hrvatskoj 22. travnja, a u Republici Srpskoj prvu nedjelju nakon Uskrsa. Od oko tisuću zatvorenika, proboj je preživjelo njih devedesetak. Donja Gradina, najveće stratište, čuva 41 masovnu grobnicu. Broj žrtava ostaje predmet sporova, iako je poimenično popisano više od 80 tisuća ubijenih. DW
Rezolucija o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen – usvojena prošlog petka u Skupštini Crne Gore najtješnjom mogućom većinom – motivirana je isključivo unutrašnjopolitičkim odmjeravanjem snaga te služi kao svojevrsna isprika i dokazivanje lojalnosti Srbiji, jer je Crna Gora bila među onim državama koje su u svibnju u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda izglasale proglašenje 11. srpnja Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Propagandni smisao crnogorske rezolucije sastoji se u relativizaciji UN-ove rezolucije o srebreničkom genocidu, odnosno u plasiranju teze da su Srbi žrtve genocida, a ne narod u čije je ime počinjen genocid. Kao da jedno isključuje drugo. Ostavimo li po strani jeftine političke motive i nacionalističke propagandne manipulacije, u crnogorskom dokumentu nema ni jedne neistine, lažne optužbe i neprimjerene kvalifikacije. Ivica Đikić za Novosti.
Povjesničar Tvrtko Jakovina konstatira da se u proteklom desetljeću više govorilo o stradanju drugih naroda u Jasenovcu nego o Srbima. Odnos prema stradanju Židova i Roma ažurirao se po civiliziranom svijetu primjerenim, općeprihvaćenim standardima. Holokaust se ne dovodi u pitanje. Ni genocid nad Romima. Ali zločin nad Srbima, kao specifičnost hrvatske fašističke frakcije, često se izbjegava ispravno i pošteno dimenzionirati i kvalificirati. Termin genocid u njihovom se slučaju napadno izostavlja. Kao da nije bila riječ o politici fizičkog istrebljenja pripadnika cijelog jednog naroda. Stradanje se Srba, primjećuje Jakovina, sve ove godine prešućuje, uz srpsko sekundiranje.
Umjesto da Hrvatska podrži eventualnu rezoluciju o Jasenovcu i osudi genocid nad Židovima, Romima i Srbima, s kojim današnja hrvatska država, shodno preambuli svog Ustava, nema ništa, vladajući se daju uvući u koketiranje s idejama umivanja ili retuširanja karaktera zloglasnog ustaškog stratišta, a time i države koja ga je organizirala. Službeni je Zagreb u društvu još tridesetak država sponzorirao Rezoluciju o Srebrenici. Principijelnost bi sada trebalo pokazati i na vlastitom primjeru. Jelena Lovrić za Nacional
Koji je smisao skrivanja preporuka Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust? To je kao da pitate kakva je nakana đaku koji od roditelja skriva jedinicu iz matematike? Niti ima šanse da mama i tata za tu jedinicu ne saznaju, niti će on jedinicu ispraviti. Ali on skriva, tojest laže, jer se nada da bi se moglo dogoditi neko čudo, pa da se jedinica pretvori u dvojku ili peticu. Tako se hadezeovci nadaju ili tome da će Europa i svijet, uključujući državu Izrael, prihvatiti njihovu “istinu” o Jasenovcu, ili – kao Plenković ili njegov policajministar i pregovarač u delikatnim situacijama Davor Božinović – da će negacionisti sami od sebe odustati od svoje skrbi za intaktnost i bogougodnost ukupnog naslijeđa Maksa Luburića i drugova. To se neće dogoditi, kao što se nikad nije dogodilo da jedinica postane dvojka ili petica. Miljenko Jergović za svoj blog.
Razumljivo mi je da u Hrvatskoj ima onih koji imaju računicu da umanjuju broj jasenovačkih žrtava, nerazumljiva mi je – mada ne sasvim nerazumljiva – potreba profesionalnih Srba, SANU i delova srpske crkve – da ne kažem baš Crkve Srbije – da povećavaju taj broj. Kao unuk Srbina zaklanog ustaškom kamom – doduše unuk II klase jer moj predak nije zaklan u Jasenovcu, nego na kućnom pragu – dajem si povremeno pravo da napušavam, ili čak da nabijam na qwrz, dilbere kojima nikad dosta mrtvih Srba, a naročito one koji, živi i zdravi, tvrde da su i oni kolektivno zaklani u Jasenovcu. Ko biva… „klali su nas“. Treba pomenuti i srpske lešinarske istoriografe koji karijere grade na licitaciji: ko da više, taj napreduje. Kao što nema kolektivnog dupeta i kolektivnog identiteta, tako nema ni kolektivnog umiranja. Koliko god ljudi bilo zaklano ili streljano, svako umire za sebe i jedna duša – nesamerljivo veća od cele vidljive tvorevine – izlazi iz tela. Svetislav Basara
Koji je onda razlog zabranjivanja Vučiću onoga što se dopustilo Komšiću? Razlog je u vlastitoj neslobodi, u nečistoj savjesti i nečistim namjerama. U prljavom manipuliranju. Ono što onespokojava, uznemirava, odaljuje čovjeka od vlastitog života, baš onako kako je pojava Željka Komšića odaljavala bosanskohercegovačke Hrvate od njihovih svetih ekrana, dojam je da Vučićeva vrlo ružna, nedostojanstvena i nečasna manipulacija svojim narodom i njegovim žrtvama, neurokirurški precizno provocira vrlo ružnu, nedostojanstvenu i nečasnu manipulaciju Andreja Plenkovića hrvatskim narodom i njegovim žrtvama. Tu je manipulaciju moguće izbjeći samo principijelnim i depersonaliziranim gledanjem na stvari. Miljenko Jergović
“Uz to, njegova najava privatnog posjeta Jasenovcu je potpuno neprikladna i svojevrsno unižavanje takvog posjeta, s obzirom da, ako uistinu želi odati počast jasenovačkim žrtvama, zbog čega bi se odricao kapaciteta koji ima kao predsjednik države i išao privatno? Nikada nisam čuo da je netko od njegove obitelji stradao u Jasenovcu pa da bi se time opravdao privatan posjet, a i da je, opet ne razumijem zbog čega bi na ovaj način i uz sav ovaj spektakl išao u ‘privatni’ posjet”, kaže Tadić. Na pitanje može li srbijanski predsjednik otići u privatni posjet Jasenovcu, a da o tome ne obavijesti hrvatsku vladu, Tadić odgovara nedvosmisleno: – Ne. “I danas, kada kao bivši predsjednik izlazim iz zemlje, to bude prijavljeno i organizirano po određenoj proceduri. Zato i kažem da je najava privatnog posjeta očigledno provokacija”, zaključuje Boris Tadić u intervjuu za Nova.rs/Jutarnji