Pravo porijeklo takve sablazni nad woke petljanjem po povijesti nije nikakvo obožavanje povijesti ni tradicije ni autentičnosti ni uvjerljivosti. Pravo porijeklo te sablazni jest sistemski rasizam. Jer da, oni kojima to smeta su rasisti. Ne, ne kažem da je riječ o likovima i likicama koji bi linčovali crnca, pretukli Roma, zabranili kćeri da se uda za Nepalca i za svaku kinesku riječ podrugljivo govorili ping-pong (premda ima i takvih).

Taj nas sistem stoljećima navikava na to da je javni prostor, pa i fikcija – primarno bjelački. I malo nas je koji smo imuni na takav sistemski refleks. No ono što masa ljudi nesviklih na promjene i nesklonih samopropitivanju ne shvaća jest ona famozna američka poruka . ‘Check your privilege’. S malo proširenim značenjem, to bi značilo da bismo u takvim situacijama, kad nam ‘smeta’ ovakva pojava, trebali provjeriti s koje pozicije govorimo. Zrinka Pavlić za tportal.

Žrtve mikroagresija, poput podbadanja ili uvredljivih pogleda, suočavaju se s povećanim rizikom od psihičkih oboljenja, uključujući anksioznost, depresiju i posttraumatski sindrom. Strukturalni i institucionalni rasizam dodatno otežava situaciju, s diskriminacijom u traženju stana ili na radnom tržištu, a stres koji ljudi dožive uslijed rasističke diskriminacije može izazvati i probleme poput visokog krvnog tlaka i pretilosti, a mogu slijediti dijabetes i oboljenja srca i krvožilnog sustava. Istraživanja pokazuju povezanost rasizma s povećanom smrtnošću među pogođenim osobama. Svijest o različitim oblicima rasizma ključna je za promjenu društvenih normi i jezika te smanjenje negativnih utjecaja na zdravlje. (DW)

Moj članak je napad na eurocentrizam koji svijet dijeli na civilizacijsku hijerarhiju prosvijetljenog Zapada i zaostale tiranske “druge”. Tvrdim da civilizacijski okviri ne samo što zamagljuju dinamiku suvremenih globalnih imperijalizama (u kojima postoje brojni akteri i intenzivna rivalstva između različitih država) već podsjećaju na apsolutizam – što je također značajka rata protiv terorizma – u kojem navodna egzistencijalna prijetnja civilizaciji može biti riješena samo na bojnom polju, vojnim poniženjem jedne strane i potpunom pobjedom druge. Tražim od ljudi na Zapadu da osvijeste svoje slijepe točke i suoče se s inherentnim rasizmom, nasiljem i civilizacijskim hijerarhijama vlastitog imperijalizma. Gledajući na rat antirasističkim očima, možemo razmotriti načine na koje ruska agresija i NATO-ov odgovor odražavaju i stvaraju nove oblike rasizma i preustroj imperijalizma, piše Liz Fekete, direktorica britanskog Instituta za rasne odnose. H-alter

Premda su skandinavske zemlje – Danska, Švedska i Norveška – po mnogočemu među najprogresivnijima, ni one nisu imune na uspon desnog populizma. Posljednja zabrinjavajuća vijest došla je iz Švedske, gdje su krajnje desni Švedski demokrati na izborima u rujnu 2022. bili iznimno uspješni. Zadnjih su desetljeća širom zapadne Europe u usponu desno populističke stranke, čiji su najpoznatiji predstavnici francuska Nacionalna fronta i austrijski FPÖ. Marksistički povjesničar Enzo Traverso ove stranke naziva postfašističkima – iako gotovo nitko od njih ne govori otvoreno o fašizmu i ne ističu ideološki kontinuitet s njim, usporedbe su neizbježne. Povijesni korijeni su u fašizmu, no dogodile su se transformacije i metamorfoze, i sada se kreću u smjeru čiji je krajnji ishod nepredvidiv. Ove stranke zagovaraju obnovu nacionalnog suvereniteta, usvajanje oblika ekonomskog protekcionizma i obranu ugroženih “nacionalnih identiteta”.  Novosti

Dva rasistička napada na strane radnike usred Zagreba posljedica su desetljećima njegovane desničarske mržnje. Usto, strani radnici iz Nepala, Indije, Filipina i Bangladeša suočavaju se s lošim smještajem, mizernim prihodima, teškim uvjetima rada i iskorištavanjem. “Oni su ovamo došli iz očaja, očekujući malo više kruha nego što bi zaradili u svojoj zemlji i ovakvo ponašanje prema njima je neljudsko. Oni dolaze preko agencija, familijarno dižu hipotekarne kredite od osam tisuća eura da bi platili agencijsku proviziju. Obećaju im 800 eura neto plaću, smještaj, hranu, sredstva za rad. Kad dođu u Hrvatsku, dočeka ih stvarnost: prijavljuje ih se na dva-tri sata, tjeraju ih da rade od nemila do nedraga, neki su smješteni u neljudskim uvjetima i s previsokom cijenom najma za ono što im se pruža. O lošim iskustvima u Hrvatskoj ne žele govoriti čak ni sa skrivenim identitetom iz straha za ezgistenciju”, upozorava glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš. Novosti

Znam, niste nikad razmišljali na taj način, niste se nikad našli u njihovoj tetoviranoj koži i zapitali se što tu lijepu, vedru i pametnu mladost tjera da po ulici presreće Indijce, Rome, Crnce, emigrante i ostale one, kako se zovu, nigere pa diže desnice u “zieg heil”, urla na te jebene untermenschove i tjera ih iz grada. A imaju oni svoje razloge, svoje priče i svoje životne drame. Imaju završenu srednju školu i trideset pet, u naponu životne snage, a nezaposleni žive s mamom. Jer im, jasno, nigeri i Židovi otimaju posao. N1

Studija: Nisu samo glupani netolerantni, i oni obrazovani skloni su rasizmu i govoru mržnje

Grupacija „Građana Reicha” (“Reichsbürger”) pod nazivom „Kraljevina Njemačka”, („Königreich Deutschland”, skraćeno KRD), okupljena oko samoproglašenog “cara” Petera Fitzeka, trenutno pokušava etablirati svoje drugo stanište u selu Rutenberg u okrugu Lychen u Uckermarku – i to kupnjom nekretnina i pretvarajući selo u svoj “državni teritorij” kojim sami upravljaju. U međuvremenu se u selu formirao otpor starosjedilaca protiv novopridošlica. Radi se o 44 hektara zemlje u vlasništvu zadruge, čiji se Upravni odbor do 2020. pripisivao pokretu “Anastazija”. To je rasistički, antisemitski i antidemokratski pokret doseljenika iz Rusije. Radi se o ljudima uglavnom njemačkog podrijetla (op. red.: U Njemačku su se krajem 80-ih i početkom 90-ih godina 20. stoljeća doselili brojni stanovnici Rusije koji su mogli dokazati njemačko podrijetlo). Pokret “Anastazija” propagira autonomni, samodostatni život na tzv. obiteljskim imanjima i pronašao je pristaše u Njemačkoj. Deutsche Welle

Nešto poslije ponoći 23. studenoga 1992. dvojica neonacista bacili su molotovljeve koktele u dvije kuće u Möllnu u pokrajini Schleswig-Holstein jer su tamo živjele turske obitelji. Stanari jedne od napadnutih kuća su spašeni, neki s teškim ozljedama. U drugoj kući poginule su 51-godišnja Bahide Arslan, njena desetogodišnja unuka Yeliz i njena 14-godišnja sestričina Ayse. Bahide je uspjela spasiti sedmogodišnjeg unuka Ibrahima tako što ga umotala u mokre ručnike. Ubrzo nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke dogodio se čitav niz rasističkih napada: u Hoyerswerdi, Rostocku, Möllnu, Solingenu… Poslije Möllna u Njemačkoj je nastao i val gnjeva, kao i suosjećanja. Nekoliko tisuća ljudi okupilo se u gradu na spontani, tihi marš. U danima i tjednima koji su uslijedili širom Njemačke održavane su demonstracije i manifestacije protiv rasizma i ksenofobije. Deutsche Welle

Teški poslovi za malo novca i s velikim rizikom od ozljeda, angažman preko agencija, život odvojen od obitelji i opće populacije dio je problema s kojima se radnici iz Nepala, Filipina i Indije susreću u Hrvatskoj. Mediji ih zasad iscrtavaju u dva smjera, i to u pravilu bez navođenja stvarnih potreba ili problema s kojima se ti ljudi susreću u Hrvatskoj. “Bio sam skeptičan, ali Nepalci su odlični i jeftini. Naši traže previše i fušaju”, poručuje vlasnik OPG-a sa stranica Jutarnjeg lista, uz tvrdnju da su stranci spremi raditi za tri kune po kilogramu maslina “dok domaća radna snaga traži od 50 do 60 kuna po satu”. Autentične izjave stranih radnika zasad su rezervirane za novinarske priloge u kojima ih se, u rasističkoj maniri, navodi da pred mikrofonima govore lošim hrvatskim i hvale “naš” zrak, hranu i žene. Takav pristup uvod je u drugu vrstu portretiranja – ksenofobnu paranoju… Novosti