Nama je u zagrebačkoj memoriji danas prisutna i kao sjećanje na razdoblje socijalističkog društvenog uređenja do 1990. godine, kada je to bilo jedino mjesto na kojem se moglo kupiti sve – od gramofonskih ploča u prizemlju do gramofona na katu, bijele tehnike, namještaja, odjeće i obuće, uz bezbroj sitnica od dugmadi do školskog pribora. U to su vrijeme izbirljiviji kupci išli u Trst i Graz, dok su ostali biti zadovoljni ponudom Narodnog magazina (Name), koji je imao dvadesetak robnih kuća. Jedna davna reklama predstavljala je Namu kao robnu kuću koja nudi sve – od igle do lokomotive. Doduše, lokomotive su bile samo one na odjelu dječjih igračaka. No ta su vremena odavno prošla. Slobodan Školnik, poduzetnik i stručnjak za maloprodaju u trgovini, kaže za Index da je Nama teško održiv projekt o kojem treba odlučiti tržište. Iako ima prihode 13 milijuna kuna i dobit od osam tisuća eura, nedovoljno da se izvuče iz stečaja. Index
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Zagrebačka Nama bila je desetljećima nezaobilazno mjesto svakodnevne potrošnje, simbol grada i socijalističkog potrošačkog kompromisa. Nakon poslijeratnog rasta i inovacija poput potrošačkih kredita, lanac je krajem 1980-ih ušao u krizu zbog gospodarskog sloma Jugoslavije, rata i gubitka tržišta. Ključni udarac zadala je netransparentna privatizacija 1990-ih, rasprodaja imovine i dugotrajni stečaj koji je trajao 25 godina. Iako robne kuće kao poslovni model i dalje imaju smisla, Nama je nestala ponajprije zbog loših odluka, pohlepe i politike, a tek na kraju zbog tržišta. DW… Nama je i službeno prodana, kupac mora u roku 30 dana uplatiti oko 12 milijuna eura razlike. Dosadašnjim radnicima morat će ponuditi ugovore s uvjetima kakve su do sada imali. tportal… Novi vlasnici još nisu otkrili svoje planove, ali se spominje mogućnost dolaska Zare ili da će se dio prenamijeniti u boutique-hotel… Poslovni
Preživjela je carstva, države i ideologije, ali nije preživjela nemar vlastitih upravitelja, političke kukavičluke i tržišnu darvinističku igru u kojoj povijest nema popust, a sjećanja nisu porezno priznati trošak. Zgrada je opstala, ali institucija je istrunula iznutra – tiho, bez drame, bez odgovornosti. Stečaj koji je započeo 2000. godine nije bio samo posljedica jedne krize, već dokaz dugogodišnjeg institucionalnog umora. Više od dvadeset godina Nama je živjela u pravnom limbu, kao pacijent na aparatima koje nitko ne želi isključiti, ali ni izliječiti. Grad i država, ti vječni čuvari javnog interesa, imali su pravo prvokupa. Imali su i priliku, i obvezu, i povijesni argument. Iskoristili su – ništa. Ako se u Namu useli globalni brend, to neće biti znak oporavka grada, nego priznanje poraza – dokaz da više ne znamo što bismo sa sobom pa iznajmljujemo vlastitu povijest po kvadratu. Boško Crnobrnja za Ravno do dna. Na Indexu razgovarali s građanima: “To je ukras Zagreba. To je Zagreb…”
Iako su izlozi u Ilici oblijepljeni najavama o zatvaranju i simbolima slomljenog srca, kultna Nama zapravo ne odlazi u povijest. Objekt je kupila splitska tvrtka Izbor šesti, čiji su vlasnici potvrdili da planiraju nastaviti tradiciju robne kuće. Trenutna agresivna rasprodaja zaliha tek je tehnički manevar stečajnog postupka kako bi se ispraznile police prije primopredaje, budući da roba ne prelazi u vlasništvo novih gazda. Uz obvezu zadržavanja 160 radnika, novi vlasnici planiraju modernizaciju prostora i uvođenje globalnih brendova poput Zare, čime će Ilica zadržati svoju trgovačku funkciju pod novim vodstvom. tportal
Bivšu robnu kuću Nama u Ilici za 17,25 milijuna eura preuzet će tvrtka Izbor Šesti, u vlasništvu splitskih obitelji Banović i Budalić. Plan je zadržati prodajnu namjenu, ali s ekskluzivnijim konceptom. Nama će zapošljavati svih 160 radnika najmanje dvije godine. Obitelji su poznate po optici, zlatu i nekretninskom biznisu, a djeluju vrlo diskretno. Banovići i Budalići proširili su poslovanje na nekoliko Izbor tvrtki te preuzimaju nekretnine u Splitu i okolici, dok izbjegavaju medijsku pažnju. tportal
Iako je zaštita Name u Ilici važna, ona je privremeno rješenje koje ne govori puno što će se dogoditi s tim prostorom. Pritom je Nama na Kvatriću, kao i socijalistička graditeljska baština uopće, ignorirana i pada u sjenu. Umjesto inzistiranja na očuvanju Name kao poduzeća ili očuvanja trgovinske funkcije tih prostora, možda je značajnije očuvati vrijednosti uključivosti i društvene koristi koje Nama predstavlja kao institucija koja je stvorena za boljitak građana. Nedavni prijedlog da se robna kuća pariškog lanca Galeries Lafayette u Berlinu nakon zatvaranja pretvori u središnju gradsku knjižnicu ili jedan od koncepata britanskog arhitektonskog projekta The Department Store Reborn o pretvorbi robne kuće u centar za cjeloživotno obrazovanje, samo su neke od ideja koje bi mogle biti primijenjene i u našem kontekstu. Uz financijske mogućnosti, pri tome je važan senzibilitet gradske administracije da upravlja gradom u korist građana. Kulturpunkt
Od otvaranja davne 1879. pa sve do danas, NAMA je utjelovljenje starog Zagreba. Odnos koji se stvorio s kupcima nije karakterističan za moderne shopping centre i ljudi to prepoznaju. Nakon godina stečaja došlo je vrijeme za prodaju. Dug je narastao na 24 milijuna eura, vrijednost obje robne kuće procijenjena je prije 10 godina na najmanje 40 milijuna eura. Cijena će ovisiti o puno faktora, a jedan od njih je i stanje zgrade. Čak 140 godina od otvaranja, ova otmjena zagrebačka dama u kojoj su kupovali naši djedovi i bake izgleda pomalo umorno. Onaj stari austrougarski štih i dalje je tu, ali su potrebna nova ulaganja i osvježenja. Mnogi se pitaju što će novi ulagač, jednom kada se pojavi, napraviti sa zgradom. Hoće li je obnoviti ili možda prenamijeniti u hotel ili nešto treće… Danas