Istraživanja o snu i zdravlju ističu važnost usklađivanja spavanja s prirodnim cirkadijalnim ritmom tijela. Najkvalitetniji san postiže se kada osoba zaspi oko 22 sata, jer tada počinje pojačano lučenje melatonina – hormona koji regulira san i oporavak organizma. Tijekom noći tijelo provodi procese obnove, detoksikacije i regeneracije organa. Spavanje između 22 i 6 sati najbolje podržava te procese i doprinosi energiji, ravnoteži hormona i općem zdravlju. Redovito kasno lijeganje može narušiti biološki sat i dugoročno negativno utjecati na zdravlje. Fortis, Hespo

Buđenje u 3 ili 4 ujutro pogađa trećinu ljudi i često je povezano sa stresom, neredovitim rasporedom i slabom “higijenom spavanja”. Iako se svi prirodno više puta budimo tijekom noći, stres čini ta buđenja svjesnima. Pred jutro ulazimo u lakše REM faze pa je lakše da nas sitnica probudi. Nedovršene obaveze i brige također aktiviraju mozak. Pomaže jednostavan ritual: prije spavanja zapisati zadatke i “zatvoriti dan”. Ako problem traje dulje od tri mjeseca, preporučuje se stručna pomoć i CBT za nesanicu. IFL Science

Nova studija britanskih znanstvenika pokazuje da zaspati nije postupan, nego nagao proces: mozak doživljava brzu promjenu aktivnosti otprilike 4,5 minute prije sna. Koristeći EEG i model s 47 moždanih parametara, istraživači su mogli s 95 % točnošću predvidjeti trenutak usnivanja, s pogreškom manjom od minute. Otkriće bi moglo pomoći u dijagnostici poremećaja spavanja, praćenju anestezije i razvoju tehnologija koje upozoravaju na pospanost, primjerice kod vozača. Science Alert, Index

Kvalitetan san nije samo pitanje dužine, već i pravilnog odvijanja svih stadija spavanja. Neuroznanstvenik Alen Juginović za HRT naglašava da loš san povećava rizik od srčanih bolesti, visokog tlaka i dijabetesa. Cirkadijalni ritam mijenja se s godinama, što tinejdžerima otežava rano ustajanje. Neurologinja Latica Friedrich upozorava na negativan utjecaj kofeina i alkohola – prvi nas drži budnima, a drugi narušava san unatoč prividnoj pomoći pri uspavljivanju. Sve u svemu, ako vam san nije prioritet, vaše zdravlje možda neće imati razumijevanja.

U pokušaju da ostanu u najboljoj formi, nogometaši se koriste nizom ideja koje primjenjuju i izvan terena za treninge. Jedna od takvih je i spavanje s ljepljivom trakom preko usta, što je metoda koju koristi i Erling Haaland. Već neko vrijeme viralan trend poharao je i Premier ligu, piše portal givemesport.com. Ljepljiva traka preko usta uvjetuje disanje na nos tijekom sna i utječe na fizičku spremnost igrača.

Ljepljiva traka preko usta pomaže Haalandu da uspori disanje, spriječi suhoću grla i smanji broj neželjenih čestica koje ulaze u tijelo. Osim toga, tijelo tako razvija naviku disanja na nos, što dobro utječe na krvotok i mišiće tijekom bavljenja sportom, pisao je As. Stručnjaci su već ranije upozoravali na taj trend, a neki liječnici nazvali su ga i najopasnijim za koji su u zadnje vrijeme čuli. Apneja, opasnost od gušenja u slučaju začepljenosti nosa i mogućnost da se čovjek uguši dođe li do povraćanja, neke su od opasnosti. Index

Sposobnost brisanja loših sjećanja i traumatskih uspomena mogla bi pomoći u liječenju niza različitih problema mentalnog zdravlja, a čini se da su znanstvenici otkrili način na koji bi se to moglo i učiniti: negativna sjećanja, kažu oni, mogu se izbrisati ponovnim aktiviranjem pozitivnih. Istraživanje aktivnosti mozga uz pomoć elektroencefalografije pokazalo je da aktivnost theta-pojasa u mozgu, povezana s obradom emocionalnog pamćenja, raste kao odgovor na zvučne znakove pamćenja te da je bila značajno veća kada su korišteni pozitivni znakovi. S vremenom su se ispitanici sve manje prisjećali negativnih sjećanja pomiješanih s pozitivnim. Bug

Premda se povremeno izležavanje čini kao raj za um i tijelo, dugotrajno ležanje može izazvati probleme za zdravlje:

• Tijelo: Slabiji mišići i zglobovi, loša cirkulacija, dekubitus, problemi s disanjem i kralježnicom.
• Um: Rizik od depresije, letargije i lošeg raspoloženja.
• Kilogrami: Manje aktivnosti = više kilograma.

Rješenje? Povremeno ustajanje i aktivnost kako biste izbjegli neželjene tegobe. Monitor

Često ležanje može izgledati kao odmor iz snova, ali dugoročno nosi neke neželjene posljedice za tijelo i um:

• Slabiji mišići i zglobovi -Dugotrajno ležanje smanjuje mišićnu masu, posebno u nogama i leđima, te dovodi do ukočenosti zglobova.
• Loša cirkulacija – Nepokretnost usporava protok krvi, što može povećati rizik od nastanka krvnih ugrušaka, poput duboke venske tromboze.
• Povećan rizik od dekubitusa – Dugotrajni pritisak na iste dijelove tijela može izazvati ranice na koži, pogotovo ako osoba rijetko mijenja položaj.
• Problemi s disanjem i plućima – Ležanje smanjuje kapacitet pluća, a može povećati i rizik od upale pluća zbog nakupljanja sekreta u dišnim putevima.
• Mentalni utjecaj – Previše ležanja često je povezano s osjećajem letargije, lošim raspoloženjem i povećanim rizikom od depresije.
• Povećanje tjelesne težine – Smanjena aktivnost troši manje kalorija, što u kombinaciji s uobičajenim unosom hrane može dovesti do nakupljanja kilograma.
• Problemi s kralježnicom – Ležanje na neadekvatnim površinama može dovesti do bolova u leđima, ukočenosti vrata i problema s posturom.

Iako povremeni „dan za ležanje“ nije loša ideja, no ako to postane navika, moglo bi biti korisno uvesti više aktivnosti kako biste očuvali zdravlje tijela i uma.

Budući da se potrebe za snom razlikuju od osobe do osobe, dugotrajnije spavanje predstavlja problem samo ako ometa nečiju sposobnost da se uključi u svakodnevne funkcije i postigne ono što je namjeravao učiniti u svakodnevnom životu. Prekomerno spavanje, također poznato kao “dugo spavanje”, alternativno se definira kao redovito spavanje više od 10 sati dnevno, iznad preporuke Nacionalne zaklade za spavanje od sedam do devet sati za odrasle između 18 i 64 godine. Kronično prekomjerno spavanje može biti simptom nekog drugog već postojećeg zdravstvenog problema, poput apneje za vrijeme spavanja, sindroma odgođene faze spavanja ili hipersomnije. N1

Naime, naši su preci spavali u pećinama, na hladnom i mračnom mjestu, što su bili savršeni uvjeti za proizvodnju melatonina (hormona sna) u organizmu. Danas nam san remeti javna rasvjeta, a još više od nje plava svjetla svih mogućih ekrana koji su nam okupirali život. Ljeti situacija postaje još kompliciranija jer su dani dulji – prije sviće pa se ranije i budimo, a navečer kasnije pada mrak pa kasnije i tonemo u san. Sam san je puno nekvalitetniji, nego onaj zimski jer melatonin koji organizam luči, nije u stanju uslijed visoke okolišne temperature, rashladiti organizam i uspavati ga. Nacional