U posljednjih nekoliko godina nastao je značajan broj radova na katedrama rodnih studija koji se bave konstrukcijom rodnih identiteta i odnosa u turbofolku, uz tezu da se ona 90-ih uklapala u tradicionalni, patrijarhalni, heteronormativni model, odražavajući i podržavajući aktualni društveni poredak, dok se od dvijetisućitih godina javljaju i elementi koji subvertiraju tradicionalne konstrukcije identiteta – prenaglašena tjelesnost, samodovoljnost, ekonomska emancipacija žene, promocija gej identiteta itd., piše Muf.
caller_get_posts is deprecated. Use ignore_sticky_posts instead. in /var/www/vhosts/monitor.hr/staging.monitor.hr/wp-includes/functions.php on line 5147
Srpski turbofolk ranije je povezivan s nacionalistima i mafijašima. A danas pruža dobrodošli ventil mladima, ženama i LGBTQ zajednici širom bivše Jugoslavije i u dijaspori. Iako ga često osporavaju kao kitnjast i komercijalan (kao što opisuju pop muziku svuda), srpski turbofolk postaje sve življi i progresivniji od početka milenija. Radosno je odbacio okove Miloševićeve ere i prihvatio veća prava žena, queer performativnost i sjajno povezane klupske himne. Njegova je sposobnost da bude mračan, tužan i ljut (uglavnom iz ženskog ili prikrivenog gej ugla) i istražuje ekstremna emotivna stanja, a da istovremeno bude dobar za plesni podij ‒ što je veliki kontrast emotivno plitkom EDM-u. U najboljem slučaju, turbofolk omogućava omladini na Balkanu i iz dijaspore da pobjegne iz mahom malodušne ekonomske stvarnosti, prihvati iscijeljujući zajednički identitet i postigne katarzu i transcedentnost, dok stihovi puni patnje pomažu djevojkama i gejevima da prevladaju osobne traume kako bi se osnažili, oslobodili i stekli društvenu podršku. Zbog toga turbofolk forsira osjećaje ‒ i ne ublažava ih. XXZ
Način na koji je u medijima formulirana vijest o zabrani narodnjačkog koncerta u Puli, a potom i u Osijeku, ali i reakcije koje je ona pobudila u javnosti, začas mogu navesti na pogrešan zaključak. Naime, čim pokušamo definirati muziku oko koje se lome koplja i prosipa žuč, nailazimo na ozbiljne probleme. Na kakvu bi to glazbeno-izvedbenu stvarnost odrednica “turbofolk” trebala upućivati? Harmoniku? Korg sintisajzere? Orijentalne glazbene ljestvice uparene s elektroničkim beatovima? “Turbofolk“ u najužem smislu riječi, definira glazbu koja kombinira disko ritam i melodiju koja je preuzeta iz srpskih narodnih pjesama. Glavni nositelj melodije u turbofolk pjesmama je vokal, a melodije su većinom napisane u molskim ljestvicama. No, prema toj definiciji, opus pjevačica poput Cece tu ne bi pripadao. Više se radi o vanmuzičkom kontekstu, kulturnom fenomenu nastalom u devedesetima u Srbiji na sprezi kriminala, estrade i države. Za mnoge je stereotip “cajki” ostao na tome. Kulturpunkt
Nema u nagradnoj igri jednog zagrebačkog turbofolk radija, koji slušateljici “ravnoj kao daska” daruje operaciju povećanja grudi, ništa opasno – to može iznenaditi samo nekoga tko vikendom navečer nije kročio ulicama hrvatskih gradova, komentira Boris Jokić na tportalu. “Nagradna se igra oslanja na nekoliko temeljnih stupova hrvatskog društva 2019.: seksizam, prijetvornost i turbofolk”, zaključuje.
Lupiga predstavlja knjigu zanimljivog naslova Turbofolk: soundtrack raspada Jugoslavije, u kojem analizira i dotiče se stereotipa o omraženom glazbenom žanru. “Brena je simbol ’80-ih, to je vrijeme prosperiteta Jugoslavije i stvaranja jugoslavenskog identiteta, Ceca je ’90-ih postala glavnom zvijezdom društva ograničenog ratom, sankcijama i (samo)izolacijom, a 2000-ih je Jelena Karleuša uvela novu liniju turbofolka, objedinila je mnoge elemente međunarodne i zapadnjačke pop-glazbe kao i njihove estetike”, kaže autorica Sonja Vogel. DW pak ima intervju s njom.
“Loši stihovi, jeftine emocije prema ženama, muškarcima, djeci, Bogu, naciji, državi… nisu ekscesi iz mraka jedne besmislene dvorane, nego svakodnevica. Turbofolk publika redovito uzima dozu Thompsona, odrasta okružena lošim i nezasluženim spomenicima, kičem i šundom, boflom i patetikom, sve uz blagoslov slavnih akademija, matica, katedrala hrvatskoga duha, biranih predstavnika”, komentira Slobodna zgražanje zbog popularnosti turbofolka, uz zaključak da za to nije kriv dolazak ljudi sa sela u grad.
Narodnjačke zvijezde regije bez problema pune koncertne i ine dvorane, klubove i “kafane”, na Facebooku ih prati do milijun obožavatelja, a prema istraživanjima u Hrvatskoj ih sluša oko polovina mladih – no mainstream mediji ih ignoriraju. Tako su narodnjaci i turbofolk u Hrvatskoj zapravo alternativna kultura ili prava supkultura s vjernom i brojnom publikom, objašnjava za Jutarnji Aleksej Gotthardi Pavlovsky, etnolog, urednik na HTV-u i autor knjige Narodnjaci i turbofolk u Hrvatskoj: Zašto ih (ne) volimo.. Jutarnji